Čela
Gle kako je sitna, mala,
Tek je čuješ kad poleti,
Mala čela, al' je zato
Veličanstven rad joj sveti.
Hajd', zaviri skromnu kuću
Gdje čelica vr'jedna živi,
Hajd' pogledaj, pa se čudi
I velikom djelu divi!
U košnice radne čele
Niko blago metn'o nije.
Sama čela svojim trudom,
Slatkim medom napuni je!
Nikad nije čela marna
"Daj mi!" kao prosjak rekla,
Rano raneć', kasno kasneć'
Sama sebi blago stekla.
Pa hajd', braćo, k'o čelica
Da smo uv'jek duha čilog,
Da zbiramo slatke plode
U košnicu roda milog.