Misliš, diko, da ne marim za te,
A ja marim i srce mi znade;
Kad u crkvu, molim Boga za te,
Kad iz crkve, okrećem se na te;
Oči krijem, da se ne nasmijem. 5
Što ih krijem, to se većma smijem;
Što pred sv’jetom ne pogledam na te,
Stidljiva sam, pa ne ću da gledim.
Diku kunem, a za dikom trunem[1].
Slatko ime, što ginem za njime! 10
Nije ime, da ginem za njime,
Već je ime, da se igram njime.
