Časni krsti

Vino pije care Kostadine
U lijepu mestu Carigradu
U svojemu dvoru gospodskome,
Šnjime piju Božji apostoli:
Sveti Petar i apostol Pavle;
Al' besedi care Kostadine:
"O vrъovni božji apostoli!
"Gdi su sade naši časni krsti?"
"U koga su cara čestitoga?"
A besede Božji apostoli:
"O veliki care Kostadine!
"Naši s' krsti u zemlji Jevrejskoj,
"U prokleta cara Jevrejina;
"Diži, care, svu vojsku rišćansku,
"Idi s vojskom na zemlju Jevrejsku,
"Te poaraj svu zemlju Jevrejsku
"Poaraj je i ognjem popali,
"I uvati cara Jevrejina,
"Te ga muči mukam' svakojakim;
"Al' je tvrda vera u Čivuta,
"Na muka će care umrijeti,
"Časni krsta ne će prokazati;
"Makni, care, žestoke čauše
"Do bogata dvora carevoga,
"Od carice čedo ugrabite,
"Ti naloži do dva ognja živa,
"Metni čedo međ' dva ognja živa,
"Neka pišti, kano zmija ljuta,
"A svaka je majka milostiva
"I na svoje čedo žalostiva.
"Carica će krste prokazati."
Kad je care razabrao reči,
Knjige piše na četiri strane,
Te pokupi svu vojsku rišćansku,
Ode s vojskom na zemlju Jevrejsku,
Svu Jevrejsku zemlju poarao,
Poarao, ognjem popalio,
Uvatio cara Jevrejskoga,
Mučio ga mukam' svakojakim:
Prebio mu i noge i ruke,
Povadio i oči i zube,
Na teški ga muka umorio,
Al' je tvrda vera u Čivuta,
Gdi na muka care poginuo,
Časni krsta ne te da prokaže!
Car namače žestoke čauše
Do bogata dvora carevoga,
Od carice čedo ugrabiše,
Naložiše do dva ognja živa,
Metnuš' čedo međ' dva ognja živa.
Pisnu čedo, kako zmija ljuta,
A pristupa prokleta Jevrejka,
A pristupa, a suze proliva,
Ljubi cara u skut i u ruku,
Čarnu zemlju, gdi papučom stoji.
"O veliki care Kostadine!
"O čestiti care Kostadine!
"Od ognja mi čedo odmaknite,
"Ja ću vaše krste prokazati."
Pa zausti prokleta Jevrejka,
Zaustila krste da prokaže,
Pa i opet ne te prokazati!
Planu care, kako vatra živa:
"Bliže k ognju čedo primaknite!
"Bliže k ognju čedo primakoše,
Pisnu čedo, kako zmija ljuta,
Suze roni prokleta Jevrejka,
Vrlo moli cara Kostadina:
"O veliki care Kostadine!
"O za Boga, care Kostadine!
"Od ognja mi čedo odmaknite
"Ja ću vaše krste prokazati."
Od ognja joj čedo odmakoše,
A govori prokleta Jevrejka:
"Vidiš care Ođubar planinu?
"Diži vojsku, idi pod planinu,
"Te raskopaj Ođubar planinu,
"Naći ćete kamen stanoviti,
"Vi razbijte kamen stanoviti,
"Prosuće se mlogi krsti zlatni.
"Što Jevreji krste sakovali
"Na priliku kako vaši krsti,
"Da se vaši krsti ne poznadu."
Diže vojsku care Kostadine,
Te otide gore pod planinu,
Raskopaše Ođubar planinu,
I nađoše kamen stanoviti,
I razbiše kamen stanoviti,
Prosuše se mlogi krsti zlatni,
Što Jevreji krste sakovali
Na priliku kako naši krsti,
Da se naši krsti ne poznadu,
Odnose i caru Kostadinu,
Uzima i care Kostadine,
Pa i care o kamen udara,
Prebiju se na dvoje na troje;
Kad doneše naše krste časne,
Car zamanu da ud'ri o kamen,
Pred njime se kamen rasprskao
Kad to vide care Kostadine,
Onda care na noge ustade,
Te se časnom krstu poklonio
I časnoga krsta celivao,
I celiva sva vojska rišćanska
Kad je care krste izbavio,
Diže vojsku, ode dvoru svome
Dok je bio care Kostadine,
Časni krsti na zemlji sijali,
Sjali krasnom narodu rišćanskom,
Kad preminu care Kostadine
I čestita carica Jelena,
Onda časni krsti vaskrsoše,
Vaskrsoše gore na nebesa,
Te sijaju na onome svetu,
Kako sunce na ovome svetu.