Čardak penje beže Ljuboviću
prema onom gradu Počitelju,
prema bijelu Bakir-bega dvoru.
Gledala ga Bakir-bega seka
pa govori begu Ljuboviću: 5
— Lijep ti si, beže Ljuboviću!
Da me iščeš, mati bi me dala,
ako hoćeš, poći ću i sama.
Kad to začu beže Ljuboviću,
sprema njojzi burme i dukate, 10
ona njemu bijele boščaluke.
On doziva slugu Huseina:
— Huseine, drago dijete moje!
Ti uzjaši pehlivan dorata
pa ti hajde ravnu Nevesinju, 15
selam ćeš mi majci i ljubovci,
nek kuhaju gospodsku večeru:
što je slano, neka je biberli,
što je slatko, neka je šećerli,
eto njojzi iz Bihorja majke 20
i njezine braće Bihorjana!
U mlađega pogovora nema,
već on ode ravnu Nevesinju
do begove kule i avlije,
na aharu konja ostavio 25
pa on ide u begovu kulu.
Kad uljeze u šikli odaju,
vidjela ga lijepa kaduna
pa je njemu tiho govorila:
— Je l’ nam zdravo beže Ljuboviću? 30
— Zdravo vam je beže Ljuboviću!
On je vama selam opremio
da kuhate gospodsku večeru.
Eto tvoje iz Bihorja majke
i sa njome braće Bihorjana. 35
Ona sluzi daje muštuluka,
muštuluka stotinu dukata
i begovu morali dolamu,
što je često ne oblači bego,
već u petak iduć u džamiju. 40
Ona drži prenejako čedo,
metnu čedo u šikli bešiku
pa ga dade tananoj robinji,
pa govori svojoj svekrvici:
— Sađi, majko, u mračne mutvake 45
da mi kažeš što ću i kako ću.
Pa zagrće uz ruke rukave
i sakuha gospodsku večeru.
Što je slano, sve je to biberli,
što je slatko, sve je to šećerli. 50
Žarko sunce već je zahodilo,
ona mlada večeru stavila.
Pa otvara sahtijan sepete,
oblači se što god ljepše može:
a na glavu biser i dukate, 55
a na grlo udri tri đerdana.
Prvi đerdan od drobna bisera,
drugi đerdan od dragog kamenja,
treći đerdan od žutih dukata,
a na ruke biser belenzuke. 60
Ona sjede na demir pendžere
pa uzima srčali durbina,
razvija ga na devet kanata,
štono gleda na devet sahata,
pa pogleda niz polje zeleno. 65
Kad uz polje beže Ljuboviću
i sa njime na konju djevojka.
Kad to vidje lijepa hanuma,
durbinom je o tle udarila
pa govori Ljubovića majci: 70
— O, svekrvo, Ljubovića majko!
Ne ide mi majka iz Bihorja
i sa njome braća Bihorjani,
već eto ti sina Ljubovića,
gdje on vodi na konju djevojku. 75
Ona leti niz bijelu kulu,
kad na vrata beže Ljuboviću
i sa njime na konju djevojka.
Ona leti prema begu svome,
raširila svoje obje ruke 80
pa pod begom konja uhvatila.
Progovara beže Ljuboviću:
— Ne plaši se, vjerna ljubo moja,
neće meni na konju djevojka,
nego mome sinu Muhamedu.85
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 605-607.
