Crnojević

0001 Knjigu piše Čarnojević Ivo,
0002 a šilje je u Mletke duboke
0003 a na ime Mlečaninu duždu:
0004 "Čuješ li me, dužde Mlečanine!
0005 Ja sam čuo, kaževali su mi,
0006 u tebe je pitoma ružica,
0007 a u mene cvijet karafile,
0008 ajde, duždu, da ih sastavimo!"
0009 Kadek dužde knjigu razumio,
0010 evo Ivu knjigu otpravio,
0011 a kad Ivo dužda razumio,
0012 Ivo duždu na dvorove pođe
0013 i ovako Ivo besjedio:
0014 "Iskupiću šest stotinah svatah,
0015 ako bude u svate ljepšega
0016 od Maksima sina Ivanova,
0017 ni mi podaj dara ni đevojke."
0018 Dužd mu dade lijepu đevojku,
0019 za godine svadbu odmaknuše,
0020 divno Ivu rukovanje daje,
0021 dužd mu daje o’ zlata jabuku,
0022 otol’ Ivo na dvorove pođe.
0023 Zima prođe, a proljeće dođe,
0024 na Maksima kraste izlazile
0025 te su njemu našarale lice.
0026 Ljeto minu, a jesen mu dođe,
0027 tader dođe Ivu rokovište,
0028 okupio šest stotinah svatah,
0029 kadek Ivo svate okupio,
0030 išeta se Ivo proz svatove
0031 i vidio ljepšega junaka
0032 po imenu Obrenova Đura,
0033 svatovima Ivo besjedio:
0034 "Evo braćo, muke i nevolje!
0035 Đe ja viđu ljepljega junaka
0036 po imenu Obrenovog Đura,
0037 a ja sam se duždu zafalio:
0038 ako bude u svate ljevšega
0039 od Maksima sina Ivanova,
0040 da mi ne da đevojke ni dara."
0041 Jošte Ivo riječ besjedio:
0042 "Od’ te braćo, da ga namjestimo,
0043 namjestimo na mjesto Maksima,
0044 da mu damo dara plovinu!"
0045 Svi svatovi zamolili Đura:
0046 "Ma ti, Đuro, polovinu dara,
0047 pođi, Đuro, na mjesto Maksima!"
0048 Evo Đuro pristati ne oće,
0049 njemu daše svekolike dare,
0050 pa krenuše kićeni svatovi,
0051 te pođoše u Mletke duboke,
0052 zdravo doše duždu na dvorove,
0053 svadbovali za neđelju danah,
0054 kadek dođe svijetla neđelja,
0055 no Ivo je duždu besjedio:
0056 "O na noge, prijatelju dužde!
0057 Vrijeme je doma da idemo."
0058 Evo dužde na noge skočio
0059 i dovati zlaćenu jabuku,
0060 pak mi dužde za Maksima pita:
0061 "Ko je Maksim ođen u svatove?"
0062 Svi svatovi Đura kaževali,
0063 lj njim se grli, jabuku mu daje,
0064 pak su došli dva duždeva sina,
0065 donijeli dva čivta pušakah,
0066 valjaju im stotinu cekinah,
0067 obojica pita za Maksima,
0068 svi svatovi Đura kaževali,
0069 lj njim se grle i puške mu daju,
0070 ma dođoše dvi šnahe duždeve,
0071 doniješe do dvije košulje,
0072 više zlata no bijela platna,
0073 za Maksima obje upitaše,
0074 svi svatovi Đura kaževali.
0075 I krenuše na svoje dvorove,
0076 kad dođoše gori uz planinu
0077 nego veli Maksim Ivoviću:
0078 "Daj mi, Đuro, dio od darovah!"
0079 A om nu ga dati neoćaše -
0080 i Maksim mu glavu posjekao,
0081 zašto mu ga dati ne hoćaše.
0082 No poćera Obrenović Vuče,
0083 no poćera Maksima Ivova,
0084 u Skadar ga Vuče ugonio,
0085 a tu oba Turci opkoliše,
0086 ufatiše te ih pomiriše,
0087 ma uput ih oba poturčiše.