Cmiljanić Ilija i Mostarski dizdar

Izvor: Викизворник


Cmiljanić Ilija i Mostarski dizdar

0001 Vino piju tri srpska serdara
0002 U Kotaru mjestu pitomome
0003 Na bijelu Mandušića kulu,
0004 Jedno serdar Janković Stojane,
0005 A drugo je Vuče Mandušiću,
0006 Treće bješe Cmiljanić Ilija.
0007 Kad s’ serdari vina napojiše,
0008 O svačemu jeglen zametnuše.
0009 Na Iliji odijelo divno,
0010 Na pljeća mu kolasta azdija,
0011 A na glavu kalpak i čelenka,
0012 Sve mu pala pera niz ramena,
0013 Kad s’ okrene Cmiljanić serdaru,
0014 Stoji zveka trakiperja zlatna.
0015 Gledaju ga dva mlada serdara,
0016 Pa serdari besjede Iliji:
0017 ”Ti si, pobro, mlogo prisilio,
0018 ”A dobar si junak za mejdana,
0019 ”Al’ je tebi zazor i sramota,
0020 ”Zar ne znadeš, ne kažu ti ljudi
0021 ”U Mostaru Čelebi-pazaru
0022 ”U Turčina mostarska dizdara,
0023 ”To je glava od svega Mostara,
0024 ”On je tvoga pogubio baba,
0025 ”Tvoga baba Cmiljanić-serdara,
0026 ”Jaše tvoga babova dorina,
0027 ”Jaše konja za života tvoga,
0028 ”A nosi ti sablju babajkovu.
0029 ”O serdare, i nama sramota.
0030 ”Već ako si junak za mejdana,
0031 ”Zovi Ture na mejdan junački. ”
0032 A kad začu Cmiljanić serdare,
0033 Skoči serdar, otide niz kulu,
0034 Dođe svojoj od kamena kuli,
0035 Pa dovati divit i artiju,
0036 Sitnu knjigu po koljenu piše,
0037 A u knjizi ovako besjedi:
0038 ”O Turčine, mostarski dizdare,
0039 ”Ja sam čuo u naše Kotare,
0040 ”Da si moga pogubio baba,
0041 ”Pa mi jašeš babova dorina,
0042 ”A nosiš mi sablju babajkovu,
0043 ”O Turčine, za života moga;
0044 ”Već mi pošlji babova dorina,
0045 ”Na doratu bulu bjelogrlu,
0046 ”O umkašu sablju Cmiljanića,
0047 ”Što na sablji dva kamena draga,
0048 ”Vredi sablja dva careva grada. ”
0049 Kad Turčinu sitna knjiga dođe,
0050 Te viđeo šta mu sitna piše,
0051 Onda Turčin misli premišljao,
0052 Pa sakupi age od Mostara,
0053 Pred svima je knjigu proučio.
0054 Tada age riječ besjediše:
0055 ”Turska vjera podnijet’ ne može,
0056 ”Da pošalješ bulu bjelogrlu,
0057 ”I dorata konja od mejdana,
0058 ”Pa i sablju stara Cmiljanića,
0059 ”Nego Vlau sitnu knjigu piši,
0060 ”Neka ide u polje Zečevo,
0061 ”Mi ćemo ti poći u indata. ”
0062 Onda Turčin sitnu knjigu piše,
0063 I šalje je Cmiljanić-serdaru:
0064 ”Bre ti Vlau, silan Cmiljaniću,
0065 ”Ja sam tvoga sagubio baba,
0066 ”Pa i tebe mislim pogubiti.
0067 ”Ajde, Vlaše, na polje Zečevo,
0068 ”I povedi dilber Anđeliju,
0069 ”Ja ću vodit’ bulu bjelogrlu,
0070 ”A ti Vlaa koliko ti drago. ”
0071 Kad Iliji sitna knjiga dođe,
0072 Viđe serdar što mu sitna piše,
0073 U Kotare aber učinio.
0074 Kad serdari aber razumješe,
0075 Svi skočiše, sablje pripasaše.
0076 Kad se Srbi okitiše divno,
0077 Onda serdar za serdarom pođe.
0078 Kad izašli na polje Zečevo,
0079 Ali Turci prije dolazili,
0080 Pa veliki tabor učinili,
0081 Razapeli bijele šatore,
0082 Pred šatore vatre naložili,
0083 A uz vatre kafe pristavili.
0084 Često dizdar gleda Kotarima,
0085 Nešto mu se dade pogledati,
0086 Dok se jedan barjak pomolio,
0087 Bijel barjak od bijele svile,
0088 Na barjaku dva krsta od zlata.
0089 Ko bijaše i barjak nošaše?
0090 Dobar junak Janković Stojane
0091 Na putalju konju od mejdana,
0092 Bijel ga je barjak poklopio
0093 Sa vrh glave do zelene trave,
0094 Za serdarom stotina momaka,
0095 Sve konjika mlada oklopnika,
0096 Pa ta sila u polje panula,
0097 Razapeše bijele čadore.
0098 Malo stalo za dugo ne bilo,
0099 Dok se drugi barjak pomolio,
0100 Zelen barjak od zelene svile,
0101 Na barjaku dva krsta od zlata.
0102 Ko bijaše i barjak nošaše?
0103 Dobar junak Mandušiću Vuče
0104 Na zelenku konju od mejdana,
0105 Za njim ide stotina junaka,
0106 Sve konjika mlada oklopnika,
0107 I ta sila u polje panula,
0108 Razapeše bijele čadore,
0109 Pa sjedoše ladno piti vino.
0110 Malo stalo dugo ne stajalo,
0111 Dok se treći barjak pomolio,
0112 Crven barjak od crvene svile,
0113 Na barjaku tri krsta od zlata.
0114 Ko bijaše i barjak nošaše?
0115 Silan junak Cmiljanić Ilija,
0116 A Ilija serdar od Kotara,
0117 Za njim ide tri stotin’ junaka,
0118 Sve konjika ljuta oklopnika,
0119 I ta sila u polje panula,
0120 Razapeše bijele čadore.
0121 A da vidiš silna Cmiljanića,
0122 Barjak dade dobru barjaktaru,
0123 A otište vitku bedeviju,
0124 Koja bješe rodila dorina,
0125 Pa turčina na mejdan zaziva.
0126 A dizdar mu vako odgovara:
0127 ”Sjed’ , Ilija, ne sjelo ti,
0128 ”Ako ćemo zaturiti kavgu,
0129 ”Zar ne vidiš moju silnu vojsku,
0130 ”Neće uteć’ ni jedan serdaru,
0131 ”Ni odvesti druga nijednoga
0132 ”Baš u vaše proklete Kotare. ”
0133 Za to serdar ništa ne slušaše,
0134 Već na baktu goni bedeviju.
0135 A Turčina izjede sramota,
0136 Pa gotova posjede dorina,
0137 Na mejdan ga goni do serdara.
0138 Onda viče Cmiljanić Ilija:
0139 ”O Turčine, dizdar od Mostara,
0140 ”Udri prije da ti žao nije. ”
0141 Onda Turčin zavede dorina,
0142 A Ilija stade na biljegu.
0143 Tada Turčin pusti koplja bojno.
0144 Pod Ilijom vitka bedevija,
0145 Koja bješe rodila dorina,
0146 Što ga jaše dizdar od Mostara,
0147 Pade vitka na koljena prva,
0148 Preko njega koplje prelećelo,
0149 I u zemlju crnu udarilo,
0150 Slomilo se na tri polovine.
0151 Tad Ilija vodi bedeviju,
0152 A Turčin mu stade na biljegu.
0153 Pušti koplje Cmiljanić Ilija,
0154 Pod Turčinom dorat od mejdana,
0155 Pade doro po zemljici crnoj,
0156 Visoko ga koplje preturilo,
0157 Slomilo se kao belo jajce.
0158 Mejdandžije sablje povadiše,
0159 Te se naglo sabljam’ udariše,
0160 Stoji piska naglije sabalja,
0161 Varaše se i udaraše se.
0162 A da vidiš mostarska dizdara,
0163 Manu sabljom i desnicom rukom,
0164 Pa udari Cmiljanić-serdara
0165 Po vrh glave po čekrk-čelenci,
0166 Pres’ječe mu čekrkli čelenku,
0167 Malo rani glavu na junaku,
0168 Zali krvca niz junačko lice,
0169 A prosu mu po zemljici perje.
0170 To gledaju dvije silne vojske,
0171 A Iliji vrlo muka bilo,
0172 Pa nagoni vitku bedeviju
0173 Do Turčina mostarska dizdara,
0174 Pa ga naglom sabljom udario
0175 Po dovatu i svilenu pasu,
0176 Gornja pola na zemlju panula,
0177 A čakšire ostaše na dora.
0178 Ta da vidiš Cmiljanić-Ilije,
0179 Ugrabi mu glavu i dorina,
0180 A i sablju stara Cmiljanića,
0181 Pod šatorom bulu bjelogrlu.
0182 Kada Turci te jade viđeše,
0183 Svi skočiše, konje posjedoše,
0184 Pa na kavgu vikati počeše,
0185 Da im vjera podnijet’ ne može,
0186 Da kauri njine bule ljube.
0187 A serdari Boga pomenuše,
0188 Pa na dobre konje posjedoše,
0189 Oklopnike svoje razrediše,
0190 Pa na Turke složno udariše.
0191 Ta da ti je brate pogledati
0192 Kako srpske sablje sijevaju,
0193 Mrtve turske glave zijevaju
0194 Sve razgone Turke na buljuke
0195 Kako vuci prebijele janjce.
0196 Što uteče Cmiljanić-Iliji,
0197 Ne uteče Janković-Stojanu!
0198 Što uteče Janković-Stojanu,
0199 Ne propušta Mandušiću Vuče.
0200 Od Turaka jade pogradiše,
0201 Tri stotine živi povataše,
0202 Vode Turke bijelu Kotaru,
0203 Tavnice su svoje popunili.
0204 Oće Srbin, posegla mu ruka,
0205 Prije pane, nego se prepane.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.