Vino pije tridest Cetinjana
Kraj Cetinje tihe vode ladne,
Vino služi Cetinjka đevojka,
Kako kome čašu dodavaše,
On s' ne maša za 'nu čašu vina, 5
Već se maša ruke i njedara.
Al' govori Cetinjka đevojka:
„Oj Boga mi, tridest Cetinjana!
„Ako mogu svima biti sluga,
„Ja ne mogu svima biti ljuba, 10
„Već ću biti onoga junaka,
„Koj' naplovi na vodu Cetinju
„Pod junačkim ruhom i oružjem
„I pod onom, divan-kabanicom,
„Te preplovi tu vodu Cetinju, 15
„Preplovi je od brda do brda;
„Onoga ću biti vjerna ljuba."
Svi junaci nikom ponikoše
I očima k zemlji pogledaše,
Ne pomiče Mali Radoica, 20
Već on skoči na noge lagane,
Pa pripasa svijetlo oružje
I obuče ruho svekoliko,
Baš i onu divan-kabanicu,
Pa naplovi na vodu Cetinju: 25
Pravo jeste junak preplovio,
Preplovio od brda do brda.
Kad s' odonud natrag povratio,
On potonu malo u Cetinju;
On ne tone, što je posustao, 30
Veće tone, te on kuša ljubu,
Noće li mu ljuba vjerna biti.
Kad to viđe Cetinjka đevojka,
Ona gazi u vodu Cetinju.
Kad to viđe Mali Radoica. 35
On se manu vodi na obalu,
I isplovi iz vode Cetinje
Pa uzima Cetinjku đevojku,
Uzima je za bijelu ruku,
Odvede je svom bijelu dvoru. 40
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 586-587.
