Cvjeće sadi Novljanka djevojka,
U Novome Gradu bijelome,
Uveče ga zaljevala vinom,
A ujutru pokrivala svilom.
Kad djevojki cvjeće poodraslo, 5
Na tri njega kite sakitila:
Jednu šalje kruni ćesarovoj;
Drugu šalje duždu mljetačkome;
Treću šalje kralju napuljskome.
Dar joj šalje kruna ćesareva, 10
Dar joj šalje od zlata jabuku,
Za zlamenje da je mlada djevojka;
Drugi šalje dužde od Mljetaka,
On joj šalje tanane galije;
Treću šalje kralju od Napulja, 15
On joj šalje konja i junaka.
Al’ govori Novljanka djevojka:
„Ne fala ti kruno ćesareva,
A na tvojoj od zlata jabuci,
Šta će meni od zlata jabuka, 20
Djevojka sam, jabuka sam sama;
Niti fala duždu od Mljetaka,
Šta će meni tanane galije,
Djevojka sam, galija sam sama;
Prava fala kralju od Napulja, 25
Koji šalje konja i junaka,
Konjom oću dvore obigrati,
A junaku, ljuba ću mu biti”!
Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 97.
