Mlada Mara rano podranila
Prije zore i žarkoga sunca
U bostanju[1] da pospe cvijeće.
Tuda proće čelebija Vaso
Na svojega konja velikoga, 5
Pa mi Mari tako govoraše:
„Dušo, Mare, vrlo dobro moje,
Daj mi ružu, ži’ti braća bila!”
Kad to čuje prelijepa Mare,
Ukinula cvijet od ružice, 10
Pa je ružu Vasu darovala.
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 4.
