Cvilio je siv sokole
Na jarbolu od galije.
Nije ono siv sokole,
Već Vlašiću Radojica
Kumi, brati Smiljanića: 5
„Kume, brate Smiljaniću,
Oprosti me od galije,
Od galije loše kuće,
Uv'jek ću te ja dvorili,
Dokle bude glava moja 10
Na životu junačkomu,
I desnica ruka moja
Na ramenu junačkomu!"
Kad to čuje Smiljaniću,
Oprosti ga od galije, 15
Od galije loše kuće.
Dvorio je Radojica
U Ilije Smiljanića
Dvi godine b'jelih danah;
Kad je tretja ponastala, 20
Al' uskoči Radojica
Među Turke Udbinjane,
Komić selo naselio.
Kad to vidi Smiljaniću,
On otide ka Udbinji, 25
Komić selo raselio
I natrag se povratio.
Kad je prišal ka Vučjaku,
Viče vila iz Vučjaka:
„Čuj, Ilija Smiljaniću, 30
Eto Turak Udbinjanah,
Pred njima je Radojica!"
A govori Smiljaniću:
„Ne budali, b'jela vilo,
Gdje je Vučjak, gdje Udbinja, 35
Gdje su Turke Udbinjane!"
Još Ilija u riječi,
Al to Turke Udbinjane,
Pred njima je Radojica.
Kako j’ koga konj nanio, 40
Onako je udario.
Konj nanese Radojicu
Na Iliju Smiljanića,
Svoga Bogom pobratima,
Glavu mu je odsjekao. 45
Kad stadoše Udbinjane
Mrtve glave prebrajati,
Sedam glavah nabrojiše.
Al’ govori Radojica:
„Udbinjane, braćo moja, 50
Još u mene jedna glava,
Mlad' Ilije Smiljanića,
Moga Bogom pobratima."
Poseže se u jankesu,
U jankesu med balote, 55
Zvadi vanka mrtvu glavu
Mlad' Ilije Smiljanića.
Kad to vide Udbinjane,
L'jepo njega darovaše:
Njeki puškom, njeki sabljom, 60
Njeki svojom kabanicom.
A care ga j' darovao —
Glavu mu je odsjekao.
