Cveće sa istoka

Izvor: Викизворник
Cveće sa istoka
Pisac: Branislav Nušić


I[uredi]

(Arnautska)

Čudno čudo sa ljudskom pameću
Povija je sevdah[a] svakojako
Kao vetar cveće u proleće.

Onom momku na visokoj kuli
Gori sveća još i po iftaru[b]
Po iftaru a posle akšama.[c]

Što li mu je i za što li mu je
I ko će mu derte da izvida —
Sve se bojim ja umeti neću.

Priština.

II[uredi]

(Turska)

— Ćeri, ćeri, jedinice moja,
Tebe traži naš juzbaša[d] mladi. —
— Neću, majko, za juzbašu poći:
Sablju nosi, sablja mu je drúga.

— Ćeri, ćeri, jedinice moja,
Tebe prosi jedan ćatib[e] mladi. —
— Neću, majko, za ćatiba poći,
Kada piše, ne misli na mene.

— Ćeri, ćeri, jedinice moja,
Tebe prosi abadžija[f] mladi. —
— Neću, mako, abadžiju mladog!
Kom je igla još sašila sreću?

— Ćeri, ćeri, jedinice moja,
Tebe prosi zenđin[g] iz čaršije.[h]
— Neću, majko; mesto milovanja
Cele noći brojaću mu blago.

—Ćeri, ćeri, jedinice moja,
Tebe prosi bećar pijanica. —
— Hoću, majko, bećar-pijanicu:
Napije se, pa zna da miluje.

Priština.

III[uredi]

(Arnautska)

Kamen po kamen, pa se kula diže,
A dan po dan, pa se život niže,
A reč po reč, pa eto belaja[i],
A pogled po pogled, pa eto sevdaja;
A ti si lepa, pa sevdaj na mene.
„Daj Bože, na dobro neka se okrene”.
Al’ si ti bilbil[j], što povrh svih reza
Izleteo je većem iz kaveza.
Pa da znam da ću čak i sraman biti,
Ja te moram svojom rukom uhvatiti.

IV[uredi]

(Arnautska)

More đemijo[k], frenska[l] napravo,
De ideš tako otkud dolaziš?
Inšalah[m] nosiš tovar dilbera,
Pa dođi kod nas, da ih stovariš!

Priština.

Napomene[uredi]

  1. Sevdah — ljubav.
  2. Iftar — večera o ramazanu.
  3. Akšam — veče.
  4. Juzbaša — starešina nad stotinom u vojsci.
  5. Ćatib — pisar.
  6. Abadžija — krojač odela od sukna.
  7. Zenđin — bogat.
  8. Čaršija — ulica u kojoj su dućani i pazari.
  9. Belaj — pakost, svađa, nesreća.
  10. Bilbil — slavuj.
  11. Đemija — lađa.
  12. Frenska — od „frank” što u Turskoj označava u opšte stranca.
  13. Inšalah — ako Bog da!

Izvor[uredi]

  • 1895. Brankovo kolo za zabavu, pouku i književnost. Godina I, str. 42, 74, 334.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Branislav Nušić, umro 1938, pre 86 godina.