Car se spremi i ode na vojsku.
Niko ne zna, ko na carstvu osta,
osta sluga veliki vezire.
Procviliše po Bosni djevojke,
udovice po Novom Pazaru: 5
— Što trpjesmo, trpjet’ ne možemo,
što durasmo, durat’ ne možemo
od carevog velikog vezira
i njegova velika zuluma!
Gdje nas vidi, ljubiti nas hoće, 10
a gdje čuje, po nas poručuje.
To se čudo čak do cara čulo.
Mače care dva laka ulaka
da dovedu velikog vezira,
pa još veli care gospodaru: 15
— Vjrna slugo, veliki vezire,
je l' istina, što govore ljudi,
da ti ljubiš po Bosni djevojke,
udovice po Novom Pazaru?
Njemu veli veliki vezire: 20
— Istina je, care gospodaru,
istina je, što govore ljudi!
Da ti vidiš po Bosni djevojke,
udovice po Novom Pazaru,
i ti bi se, care, pomamio!25
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 604.
