Car i djevojka
Falila se lepota devojka:
"Presti ne ću, a ne umem vesti;
"Babi ne ću čuvati goveda;
"Nasred gore sagradiću crkvu.
"Temelj ću joj od mermer kamena, 5
"A grede ću drvo šimširovo,
"A sleme ću drvo tamburovo."
Ta se fala čak do cara čula,
Pa car šalje dva ulaka mlada.
Dva ulaka, dva svoja nećaka. 10
Da dovedu lepotu devojku.
A kad su je mladi ugledali,
Nisu smeli ni do dvora doći,
A kamo li dovesti devojku!
Ona sedi pred svoji dvorovi, 15
Pred dvorovi na zlatni stolovi.
Samur-kalpak na oči namiče,
Golu sablju preko krila drži;
Pak odoše caru ujcu svome:
"Svetli care, ogrijano sunce! 20
"Svetli care, kruno pozlaćena!
"Eto sablje, evo naše glave:
"Ne smesmo joj ni do dvora doći,
"A kamo li da je dovedemo."
To se caru sramota učini. 25
I car skupi svoju silnu vojsku:
Sto Tatara, dvesta Arapina,
Još k otome trista janičara,
Da dovedu lepotu devojku;
A kad i je mlada ugledala, 30
Ona ode u zelenu bašču,
Jelen-rogom šarca osedlala,
Ljutom ga je zmijom zauzdala,
Još ga ljućom zmijom ošibuje;
Sama ide pred carevu vojsku: 35
Jednu vojsku buzdovanom bije,
Drugu vojsku britkom sabljom seče,
Treću vojsku na vodu natera;
A kad vidi care gospodine,
Beži care niza svoje dvore. 40
Za njime se zulum-čalma suče,
Pa se ne sme care da obazre,
A kamo li da obmota čalmu;
Al' povika lepota devojka:
"Stani, care, uteći mi ne ćeš." 35
Živoga je cara uvatila.
Živom caru oči izvadila,
Pustila ga u goru zelenu,
Pa on ide od jele do jele,
Kako ptica od grane do grane. 50
