Ružu bere Anica đevojka,
Ružu bere, š njom se razgovara:
„Ljepati si rumena ružice!
„Ja sam ljepša Anica đevojka;
„Jošt da smijem od cara mojega, 5
„Svebih polje ružom posijala,
„A goru bih svilom zagrnula,
„Na sred polja crkvu sagradila,
„Iu crkvi dvanaest oltara,
„I stavila dvanest kaluđera, 10
„Svaki danak u crkvu odila,
„I na oltar po dukat metala,
„Sve za dušu oca i matere.“
Misli Ana, niko je ne čuje,
Začulejedvje careve sluge, 15
Brže sluge caru poviđele:
„O naš care zemlji gospodare!
„Da ti čuješ Anice đevojke,
„Ružu bereu zelenoj bašči:
„„Ljepa ti si ružice rumena! 20
„„Jošt sam ljepša Anica đevojka,
„„Da ja smijem od cara mojega,
„„Sve bih polje ružom posijala,
„„A goru bih svilom zavijala,
„„Na sred polja crkvu sagradila, 25
„„Iu crkvi dvanest kaluđera,
„„Svaki danak u crkvu odila,
„„I na oltar po dukat metala,
„„Sve za dušu oca i matere.““
Kada care sluge razumio, 30
Ovako je slugam' govorio:
„Čujte mene vjerne sluge moje!
„Ufatite Anicu đevojku,
„Vodite je mene pred koljena.
Kada care upazi đevojku, 35
Od jada ga ufati groznica,
Na đevojkujašikučinio,
Pa je pita i od muke trese:
„Je l' istina lijepa đevojko!
„Što su mene poviđele sluge?“ 40
„Jest istina care gospodare!
„Istina je, što sam govorila,
„Kad bih mogla, sve bihučinila.“
Kada care saslušao rječi,
Pita care Anicu đevojku: 45
„Bi l' se curo! danas poturčila?“
„Ne bihti se care! poturčila,
„Da mi dadeš butum carevinu.“
Kad đevojku care razumio,
On srdito curi odgovara: 50
„Al' ćeš moju sablju celivati?
„Al' ćevojko! stati u sužnjici?“
Odgovori skrovito đevojka.
„Njesam junakda ti sablju ljubim
„Nego volim stati u sužnjici.“ 55
Car je baci u dno od tamnice,
Držao je devet godin”dana,
Ne dade joj piva ni jestiva,
Nit”je lazi, niti je polazi.
Kad se devet navrši godina, 60
Posla svojeu tamnicu sluge,
Kadtamnici kao i danici.
Predđevojkom zlatna trpezica,
U rucijoj sveta ikonica
Te se moli Bogu po zakonu. 65
Idu sluge, te caru kazuju.
Sam otide, da bolje vjeruje,
A kad viđečudo neviđeno,
Trže sabljom i desnicom rukom,
Da đevojci odasječe glavu, 70
Al' mu desna usahnula ruka
A pri ruci sablja prijenula.
Prepade se, i nevolja mu je:
Pa doziva starca patrijaru
Idvanaest stari igumana, 75
Da mu mole Boga po zakonu,
Da muteške odriješe grjehe,
I povrate izramena ruku.
Tek što starci Boga zamolipe,
Bog mu dade, sa svim zdrav ostade. 80
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 19-21.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 625-627.
