Car Lazar i Sekula

Izvor: Викизворник


Car Lazar i Sekula

0001 Sinule su do dvi magle sinje:
0002 Jedna pala kraj mora sinjega,
0003 Druga pala kraj vode Sitnice.
0004 To ne bile do dvi magle sinje,
0005 Već to bile do dvi vojske silne:
0006 Jedno turska, drugo je kaurska.
0007 Turci piju lađenu vodicu,
0008 A kauri vino i rakiju.
0009 Kada im je ponestalo vina,
0010 Rujna vina, studene rakije,
0011 Pa dodija žeđa caru Lazi,
0012 Al govori care, ta l’ Lazare:
0013 „Bre, družbino, moja braćo draga!
0014 Je li koga porodila mama
0015 I sestrica na krilu odnila,
0016 I muškim ga opasala pasom,
0017 I junačkim nazivala glasom?
0018 Koj’ bi mene vode napojio,
0019 Dao bi mu dva mača zelena,
0020 I dao bi tri tovara blaga.“
0021 Svi junaci nikom ponikoše
0022 I u crnu zemlju pogledaše,
0023 Al ne niče Sekula dijete,
0024 Već govori Sekula dijete:
0025 „Ta mene je porodila mama
0026 I sestrica na krilu odnila,
0027 I muškim me opasala pasom,
0028 Junačkim me glasom podviknula
0029 I tebi je u vojsku poslala.
0030 Ja ću tebe vode napojiti,
0031 Ne iščem ti dva mača zelena,
0032 Niti iščem tri tovara blaga,
0033 Ja ću tebe vode napojiti.“
0034 On uzima dvi kupe od zlata,
0035 Pa on ide na vodu Sitnicu,
0036 Pa zagrabi lađane vodice.
0037 Kad se junak natrag povrnuo,
0038 Al su njega Turci opazili,
0039 Pa mi njega Turci ufatiše,
0040 Savezaše i noge i ruke,
0041 Pa ga vode caru Muratinu.
0042 Al govore Udvinjani Turci:
0043 „Gospodaru, care Muratine!
0044 Evo tebi zelena jabuka
0045 Od kaura, Sekula-dijete!“
0046 Al govori care Muratine:
0047 „Aj Sekulo, moj rođeni sine!
0048 Pravo kaži, što ću te pitati,
0049 Koji ono na mladu doratu?
0050 On mi moju razgonuje vojsku.“
0051 Al govori Sekula dijete:
0052 „Kad me pitaš, pravo ću ti kazat.
0053 Al ono je moj ujko Lazare;
0054 On mi jaše na mladu doratu,
0055 On mi tvoju razgonuje vojsku,
0056 Po trojicu na koplje nabada,
0057 Preko sebe u Sitnicu baca.“
0058 Al besedi care Muratine:
0059 „Oj Sekulo, moj rođeni sine!
0060 Kaži pravo, što ću te pitati.
0061 Koji ono na mladu vrančiću?
0062 Griva mu je pala po kopitah,
0063 Na uzdi mu tristo trepetljika.
0064 Kad podune vitar sa planine,
0065 Griva krije konja i junaka,
0066 Na uzdi mu trepetljike zveče.
0067 On mi moju svu razgoni vojsku,
0068 Po trojicu na koplje nabada,
0069 Priko sebe u Sitnicu baca.
0070 Od junaštva on ostavlja koplje,
0071 Pak poteže okovanu ćordu,
0072 Siče Turke na obadve ruke,
0073 Prida mnom mi šatora posiče
0074 I mojega posiče vezira,
0075 U malo sam i ja izmakao,
0076 I meni bi osikao glavu.“
0077 Al govori Sekula dijete:
0078 „Ja sam bio na mladu vrančiću,
0079 Ja sam tvoju razgonio vojsku,
0080 Po trojicu na koplje nabado,
0081 Priko sebe u Sitnicu baco,
0082 Od junaštva ja ostavljo koplje,
0083 Pa istrgo okovanu ćordu,
0084 Siko Turke na obavdvi ruke,
0085 Prid tobom ti posiko šatora
0086 I tvojega posiko vezira.
0087 Da sam tebe mogo ufatiti,
0088 Svezo bi ti ruke naopako,
0089 Dao bi ti konja odmetnuta,
0090 Koji veće za megdane nije,
0091 I dao bih izrđanu ćordu,
0092 Pa za tobom stotinu katana.
0093 Di t’ ufate, da osiku glavu.“
0094 Al govori care Muratine:
0095 „Oj Sekulo, da te Bog ubije!
0096 Sad mi kaži, što ću te pitati:
0097 Kakom voliš smrću poginuti?
0098 Ili voliš, da na vatri goriš?
0099 Ili voliš, da u vodu skočiš?
0100 Ili voliš, da na grani visiš?“
0101 Al govori Sekula dijete:
0102 „Nisam drvo, da na vatri gorim,
0103 Nit sam riba, da u vodu skočim,
0104 Nit sam lopov, da na grani visim,
0105 Već sam junak, da junački ginem.
0106 Sveži meni ruke naopako
0107 I daj meni konja odmetnuta,
0108 Koji veće za megdane nije,
0109 I daj meni izrđanu ćordu,
0110 Šalji za mnom stotinu Turaka
0111 I svojega sina Silistara,
0112 Di ufate, da m’ osiku glavu.“
0113 Saveza mu ruke naopako
0114 I dade mu konja odmetnuta,
0115 Koji veće za megdane nije,
0116 I dade mu izrđanu ćordu,
0117 Šalje za njim stotinu Turaka
0118 I svojega sina Silistara.
0119 Biži dete glavom brez obzira.
0120 Kad je došo na polak Kosova,
0121 On s’ obazri s liva, ta l’ na desno:
0122 „Mili Bože i mila Marijo!
0123 Bi l’ ja ovdi sad pravio roblje,
0124 Silno roblje, od Turaka groblje?“
0125 Pa podviknu u grlo junačko:
0126 „Sveti Luka! Odveži mi ruke,
0127 Sveta Petko, naoštri mi ćordu,
0128 Bela vilo, razigraj mi ćordu!“
0129 Detetu se razvezaše ruke,
0130 Sinu ćorda kano iz megdana,
0131 Skače đogo, kan’ da se pomami.
0132 Pa pociknu Sekula dijete,
0133 Pa potira po Kosovu Turke,
0134 Svima im je poodsico glave.
0135 Kaf ufati sina Silistera,
0136 Na njem pravi devet muških rana,
0137 Svaka rana od tri muška pedlja,
0138 Pa ga šalje dvoru bijelome,
0139 Nek se fali, što je zadobio
0140 Od Sekule, kaurina mlada.
0141 On do zore uju napojio.
0142 Piše knjigu care Muratine,
0143 Na kolino ta l’ caru Lazaru:
0144 „Komorate, ta l’ care Lazare!
0145 Evo tebi polak carevine,
0146 Daj ti meni tvojega Sekulu,
0147 Dat ću tebi sina Silistara!“
0148 Al govori care, ta l’ Lazare:
0149 „Komorate, care Muratine!
0150 Ne dam tebi mojega Sekule,
0151 Jer Sekula moje desno krilo,
0152 Pa je mene vode napojio.“
0153 Di je bila prova za pšenicu,
0154 Da i Turčin za kaura mlada?



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/1. Junačke pjesme, knjiga prva, uredili Dr Ivan Božić i Dr Stjepan Bosanac, Zagreb, 1890