Više Knina kamenita stina,
A na stini kamena tamnica;
U njoj leži sužanj Radojica.
Tamni tužan devet godin’ dana;
Junak više odolit ne može, 5
Pa mi klekne na gola koljena,
Suze roni, ovako govori:
"Majko moja, od Vrhpoljca Gospo![1]
Evo ima devet godim dana,
Da ja tamnim u tamnici tamnoj; 10
Više junak tamnovat ne mogu,
Već te molim, mila majko moja!
Ja imadem do tri toke[2] moje.
Dvjema ću ti krunu sakovati,
A treće ti na dar pokloniti. 15
Pusti mene iz tamnice tamne!" —
Junak jošter u riječi bio,
Kad se vrata skripćuć otvorila;
Pusti njega od Vrhpoljca Gospa.
I on ide b’jelu dvoru svome, 20
Ter uzima dvoje toke svoje,
Pak otide k Sinju bijelome,
I Gospi je krunu sakovao,
Pak se vrati Gospi od Vrhpoljca:
Kleknuo je na gola koljena, 25
Svetoj Gospi tio[3] besjedio:
"Gospo moja, mila majko moja!
Evo tebi b’jele krune tvoje,
I evo ti treća toka moja,
Kako sam ti junak obećao, 30
Kad sam junak u tamnici bio.
A sad tebi tvrdu vjeru dajem.
Da ja više hajdukovat ne ću;
Da ću čuvat b’jele dvore svoje,
I u dvoru staru majku moju, 35
A uz majku vjernu ljubu moju." —
Mihovio Pavlinović II, br. 46. Iz Knina u Dalmaciji.
