Pošetala Ali-begovpca,
Nosi ibrik u desnici ruci,
Te posiplje po bašči cvijeće,
Ona nađe stručak kalopera,
Kaloperu kada govorila: 5
»Kalopere, begovo cvijeće!
»Niti cavtpš, ni sjemena davaš,
»Kao ni ja, Ali-begovica,
»Nit' se ljubim, ni poroda davam."
Ona mnide, niko je ne čuje, 10
Al' to čuo đever Hasan aga,
Pa je svojoj snahi besjedio:
»Je l' istina, mila snaho moja?" —
»Istina je, đevere Hasane!
»Zimi aga ide po mehani, 15
»Te on ljubi krčmarice mlade,
»Ljeti ide konjma na livadi,
»Pa on ljubi iz potaja zlato."
Ali đever snahi progovara:
»Snaho moja, Bog te ne ubio! 20
»Ti pripravi gospocku večeru,
»Ja ću brata zvati na večeru."
Zovnu Hasan brata na večeru,
Hiti bratac rano na večeru,
Al' ne ide bego Ali-bego, 25
Nego ide konjma na livadu;
Al' mu ne da bratac Hasan aga,
No ustavi brata u dvorove,
Pa on ode konjma na livadi.
Kad je bilo noći o jaciji, 30
Al' eto ti iz potaja zlato,
Pozvižduje po rosnoj livadi:
Kada viđe, nema Ali-bega,
Pleći dade, a bježati stade,
A za njom se Hasan naturio, 35
Te đevojku uFati za ruku,
Pa potrže nože iz sindžira,
Te đevojci odas'ječe glavu.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 534-535.
