Pelin brala Hasan-aginica,
Pa ga stere po dušeku dragom.
Govori joj aga Hasan-aga
„Što će pelin po dušeku trava?
Da Bog da te zaboljela glava!“ 5
Odgovara Hasan-aginica:
„Nije pelin trava za svakoga,
Nit’ ovako zlato za takoga!“
— Opet veli aga Hasan-aga;
„Šta je ljubo, mukom zamuknula? 10
Šta ti fali u mom b’jelu dvoru?
Donosim ti svakoga mjeseca
Sve po miskal bijela bisera,
Na godinu po nove haljine, —
I sinoć sam dibu ti skrojio; 15
Da Bog da je ljubo ne derala
Već derala udovica kada!“
Kako reče aga Haean-aga,
Kako reko, onako se steklo.
Razbolje se Hasan-aginica, 20
Ja kako se teško razboljela,
Tri leđena krvi izbljuvala,
A četiri zelena ijeda —
I umrije žalosna joj majka!
— Oprema je aga Hasan-aga — 25
A kad’ s vrati kući sa mezara
Stade junak sadit vinograde.
Tuda šeće udovica kada,
Njojzi veli aga Hasan-aga:
„Pođi za me, udovice kado!“ 30
Al govori prelijepa kada:
„Neću aga, dok ne pitam majke!"
Pa se vrati svom bijelu dvoru
I govori ostarjeloj majci:
„Ište mene aga Hasan-aga!“ 35
A veli joj ostarjela majka:
„Nemoj šćeri ići za Hasana,
Pregrišće ti bućmu suha zlata,
Bućmu zlata oko tvoga vrata!“
Al je kadi žao Hasan-age, 40
Ode kada a ne sluša majku.
Kada u dvor Hasan-agi dođe,
U dvoru mu svega nahodila,
Pa se ona tome radovala;
A kad nađe dibu nederanu, 45
Nju je kada najviše voljela.
Al da vidiš age Hasan-age
Sprema kadu, da pohodi majku,
I da od nje hair dovu primi. —
Dok je kadu u rod opremio, 50
Tri tovara blaga potrošio.
A kad kada dođe u matere,
Tu je mati dočekala l’jepo
I ona im hair dovu dava.
Tad’ se vrati dvoru Hasan-age 55
Pa je s njime vijek vjekovala
I lijepi porod izrodila
Dvije šćeri i četiri sina.
