Hasanaga ljubu ne gledaše,
nit’ gledaše, niti milovaše,
drugu ljubi i za drugom žudi.
Al’ san usni Hasanaginica
na bijeloj Hasan-age kuli, 5
san usnila, u sanku vidjela
gdje se vedro nebo prolomilo,
sjajne zvijezde kraju pribjegnule,
a Danica mjesecu pribjegla,
žarko sunce na zemlju panulo. 10
Ona sanka nikom ne kazuje,
dok ne svane i sunce ne grane.
Kad svanulo i sunce granulo,
tad svekrvi sanak kazivala:
— Svekrvice, moja mila majko, 15
kakav sam ti noćas san usnila!
Gdje se vedro nebo prolomilo,
sve zvijezde kraju prebjegnule,
a Danica mjesecu pribjegla,
žarko sunce na zemlju panulo. 20
Kad to čula Hasan-age majka,
nevjestici tiho govorila:
— Ah čuješ li, moja nevjestice!
Taj se sanak ovdi ne kolio,
već u tvoje braće Atlagića. 25
Nevjestica njojzi progovara:
— O, svekrvo, moja mila majko!
Gdje se snilo, tu se i kolilo,
na tvom sinu agi Hasan-agi.
U riječi u kojoj bijahu 30
Hasan-agu mrtva donesose.
Seka ljubi vitke merdevine:
— Ovud mi je bratac prohodio.
Majka ljubi svilenu košulju:
— Ovu mi je sinak oblačio. 35
Ljuba meće zlatne kavadove:
— Ostalo mi ovo od nićaha,
drugome ću dat’ ga u mirazu
i drugom ću mlada draža biti
nego svome agi Hasan-agi. 40
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 542-543.
