Hasanaga ljubi govoraše:
— Ljubo moja, ženiću se na te
i na tvoja sva četiri sina. —
Hasanagi ljuba odgovara:
— Ženi s’ ago i meni je drago, 5
srezaću ti dibu na djevojku,
dva ti sina dati u djeverstvo. —
Hasanaga ljubi govorio:
— Šta je tebi dodijalo, ljubo,
te mi tako srdito govoriš? 10
Što te svekar uz koljeno sjeda,
a svekrva hanumom doziva?
Zaove te podviš ruke dvore,
djeveri te šećer kahvom poje,
što ti na dan po žut dukat dajem, 15
a na mjesec po nisku bisera,
na godinu režem anteriju? —
Hasanagi ljuba odgovara:
— Ah ne luduj, aga Hasanaga,
što me svekar uz koljeno sjeda, 20
ako sjeda, i valja da sjeda.
Vehde sam mu dvore ponovila.
Što svekrva hanuma doziva,
hanuma sam, pa me i doziva.
Što zaove podviš ruke dvore, 25
ako dvore, i valja da dvore,
zaovam sam braću poklonila,
u dobru ih sreću opremila.
Što djeveri šećer kahvom poje,
djevere sam knjizi naučila, 30
naučila knjizi i kalemu.
Što mi na dan po žut dukat daješ,
i na mjesec po nisku bisera,
ako daješ, i treba da daješ,
tri sam kule blaga donijela. 35
Sinove sam tebi izrodila,
a i sad sam ljepša od djevojke.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 860-861.
