Haranzade

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Djevojka je platno bijelila
Na Sitnici na vodi stunepoj.
Teke krpa da s' osuši bila,
Tud naleze momče Haranzada,
Te djevojci krpu pogazio.
Ona plače i kune ga ljuto:
"Da Bog da ti ljeto ne rodilo!"
A momče joj riječ besjedilo,
A za brk se rukom uvajdilo:
"Ovako mi često žito bilo,
Ne mogla mu naudit' godina!"
Al' djevojka viša Haranzada,
Pak se rukom za dojke vatila
I momčetu riječ bijedila:
"Ovaka ti krupa udarila,
Te sve tvoje žito polomila,
Ne mogla mu pomoći čestina!"
Tade momče bvejedi djevojci,
A rukom se poniže vatio:
"Ovake mi klaoutine bile,
Ne mogla im krupa nauditi!"
Al' djevojka viša Haranzada,
Poniže se rukom uvatila,
A momčetu tijo besjedila:
"Ovake ti s' čavke navadile,
Cijelo ti klasje proždirale!"
To rekoše, pak se potrpaše.

Vidi još[uredi]