Halil Hrnjica u Indiji (Višegrad)

0001 Povila se prigorkinja vila
0002 Po Kunari visokoj planini,
0003 Ona traži Muja i Halila.
0004 Traži vila, al naći ne može.
0005 Savila se lugu zelenome
0006 I bješe joj u lužini Mujo.
0007 Dobar Mujo šićar ulovio,
0008 Al mu vila tiho govorila:
0009 „O moj brate, od Kladuše Mujo,
0010 Ti nijesi ulovio, Mujo,
0011 Već si, Mujo, puno zijanio.
0012 Sinoć Zorić u Krajinu siđe,
0013 B’jelu tvoju on porobi kulu,
0014 Odvede ti debela đogata
0015 I Omera sina jedinoga,
0016 Tvoju, Mujo, bjelogrlu ljubu
0017 I Ajkunu, tvoju milu sestru,
0018 A majku ti konjem pogaziše.
0019 Ode roblje uz goru zelenu.”
0020 A kad Mujo začu lakrdiju,
0021 Udari se po koljenu rukom,
0022 Pukoše mu mor-čohe čakšire,
0023 Pa je braći riječ govorio:
0024 „Aj, na noge, moja braćo draga,
0025 Poletite niz goru zelenu
0026 I hvatajte staze i bogaze,
0027 Ne ćemo li roblje povratiti.”
0028 Tridest aga na noge đipiše,
0029 Pa sinuše na trideset strana,
0030 A Nukica na dugu poljanu.
0031 Kad pogleda crnijem očima,
0032 Kolika je tanešna poljana,
0033 Al je vlaški logor napunio.
0034 Zorić sio, hladno pije vino,
0035 Služila ga ljuba Hrnjičina
0036 Polovinu suzam’ od očiju.
0037 Omer hoda i đogata voda,
0038 Sve mu čupa travu djetelinu
0039 I dodaje babovu đoginu,
0040 A dajući dobru priču kaže:
0041 „Davor đogo, davor dobro moje,
0042 Kad moj babo u Krajinu siđe,
0043 Babo dođe a tebe ne nađe,
0044 A ni tebe, niti mene, đogo. —
0045 Moj amidža, moja rano ljuta,
0046 Kad, amidža, u Krajinu siđeš,
0047 Ko l’ će, bolan, preda te izići,
0048 Prihvatiti robe i robinje,
0049 Prihvatiti glavu odsječenu.”
0050 On mnijaše, niko ne čujaše,
0051 A sve čuje za jelikom Nuko.
0052 Stade ljubit bistra džeferdara:
0053 „Džeferdaru, moja puško zlatna,
0054 Nemoj mene vatrom prevariti,
0055 Za oko te ni moliti ne ću.
0056 Ako mene vatrom prevarila,
0057 U njihove ruke dopanula;
0058 Ako ciglog ubila jednoga,
0059 Ako Bog da, nikad ni jednoga.
0060 Udri meni Zorić kapetana,
0061 Al viš njega Vida bajraktara.”
0062 Pa on pade na desno koljeno,
0063 Na lijevo pušku naslonio,
0064 Na koljeno u lijevu ruku.
0065 Zemlji pade, živu vatru dade,
0066 Ne pogodi Zorić kapetana,
0067 Već viš njega Vida bajraktara.
0068 Onda Zorić na noge đipio,
0069 Pa Mujova posjede đogata,
0070 Za se metnu ljubu Hrnjičinu,
0071 Pa pobježe niz goru zelenu.
0072 Pješice ga prizajmio Nuko,
0073 Dočeka ga begluk Njemadija.
0074 Pa on viče Mujova đogata:
0075 „Davor đogo, davor dobro moje,
0076 Zar nam, bolan, ode u Kaure
0077 I odnese ljubu i Omera
0078 I ostavi sahibiju svoga,
0079 Da ti pješke kuka po planini”
0080 Hajvan bješe,al sve znadijaše.
0081 Ote od njeg đema i dizgina,
0082 Pa se vrci natrag u planinu.
0083 Nuko viče grlom i avazom:
0084 „Nut’ Omere, nejako dijete,
0085 Nagni mi se desno ali l’jevo,
0086 Da t’ olovo ne okvari lice.”
0087 Omer pisnu kako guja ljuta:
0088 „Aja bogme, Nuko bajraktare,
0089 Jadan ti se pomaći ne mogu,
0090 Jer su moje privezane ruke.”
0091 Žao momku ubiti dijete,
0092 A navali begluk Njemadija
0093 A Nukana biti iz pušaka.
0094 e saždiše haljine,
0095 Vidje jadan, valja poginuti;
0096 Zaletje se u zelenu travu,
0097 Te,zaturi sestru Hrnjičinu
0098 I pobježe niz goru zelenu
0099 I ugrabi u Škraplju pećinu,
0100 Pa se jadan iz stijene brani
0101 Branio se tri bijela dana,
0102 Ni otkud mu ne ima indata
0103 Dok u Senju pukoše topovi,
0104 Dva u jedno, trideset zajedno.
0105 Nuko proli suze od očiju:
0106 „Moj Omere, moja rano ljuta,
0107 Zar mi Senju na Krajinu siđe,
0108 Već te Nuko nikad vidjet’ ne će.”
0109 I pogleda na stijene Nuko,
0110 Pružila se vezena šešana,
0111 Da ubije Nuka barjaktara.
0112 Pozna Nuko vezenu šešanu,
0113 Pa povika Nuko bajraktare:
0114 „Pobratime, goješan Halile,
0115 Zar ćeš ubit’ pobratima,svoga?”
0116 A kad Halil začu lakrdiju,
0117 Pa poletje strmo niz planinu
0118 I Nukanu turski selam viče;
0119 A Nukan mu ljepše prihvatio,
0120 Selam viče, za Omera pita.
0121 A veli mu Nuko bajraktare:
0122 „Prođi me se, moj brate Halile,
0123 Evo, brate, tri bijela dana,
0124 Nijesam ti ništa okusio;
0125 Što se tebi, bolan, dogodilo,
0126 Dogodilo piva i jediva,
0127 Skidaj brže šarenu uprtu,
0128 Ne ću l’ turski život povratiti,
0129 Vidiš moje prebijelo lice,
0130 Gdje je, bolan, vatrom izgorjelo.”
0131 Halil skide šarenu uprtu,
0132 Izvadi mu i jela i piva.
0133 A kad Nuko život povratio,
0134 Kaže njemu za Omera svoga,
0135 Gdje je sišo k Senju na Krajinu.
0136 Pa je njemu Nukan besjedio:
0137 „Oj Halile, mio pobratime,
0138 Da idemo k Senju na Krajinu.
0139 Sad što ćemo za Ajkunu našu,
0140 Evo naše u pećini Ajke.” —
0141 „Dobro bogme, moj brate rođeni
0142 Savesti je k moru širokomu,
0143 Zaviti je u zelenu šašu,
0144 Dok se vratim preko sinjeg mora.”
0145 To rekoše, curu izvedoše,
0146 Otiskoše niz goru zelenu,
0147 Ovdje, ondje, sinju moru dođe.
0148 A kad moru na obalu siđe,
0149 Pa sjedoše u zelenu travu,
0150 Zapodje se na moru đemija,
0151 I u njoj su dva morska trgovca.
0152 Tamam lađa kraju prikrajila,
0153 Halil đipi iz šaše zelene,
0154 Te u vlašku uskočio lađu
0155 I poteže sablju okovanu
0156 I trgovcim’ odsiječe glave
0157 I s njih svlači ruho i oružje
0158 I oblači troje djece lude.
0159 Pa na more natiskoše lađu,
0160 Otiskoše preko mora sinjeg
0161 I pod Senje lađu pritjeraše.
0162 Onda Halil Nuku besjedio:
0163 „Koji ćemo na kapiju ići?”
0164 Al Nuko mu tiho besjedio:
0165 „Ja ću brate, na kapiju poći,”
0166 Pa ispade iz đemije pravo
0167 I otište poljem zelenijem.
0168 Eto momka gradu na kapiju,
0169 Na kapiji tridest kapidžija,
0170 Što čuvaju na kapiji vrata,
0171 Ne dadoše Nuku prolaziti.
0172 A Nuko im riječ besjedio:
0173 „Kapidžijo, otvori mi vrata,
0174 Ja sam čuo, gdje pričaju ljudi,
0175 Gdje je Zorić sišo u Krajinu,
0176 Zarobio sina Hrnjičina
0177 I odveo debela đogata,
0178 Bjelogrlu ljubu Hrnjičinu,
0179 Pa se hoće oženiti njome.
0180 Veliku smo rubu dotjerali,
0181 Ne bismo li što god pazarili.”
0182 Al veli mu tridest kapidžija:
0183 „Jeste Zorić sišo u Krajinu,
0184 Porobio kulu Hrnjičinu,
0185 Zarobio konja i Omera,
0186 Bjelogrlu ljubu Hrnjičinu,
0187 I jutros je dobro uranio,
0188 Otišao pokraj sinjeg mora,
0189 Moj trgovče, pod vlašku Indiju,
0190 Gdjeno Turčin nije dolazio,
0191 Ondje će se njome oženiti.”
0192 A kad začu Nuko bajraktare,
0193 Povrati se niz polje zeleno,
0194 Siđe Nuko moru debelome.
0195 A kad Nuko na đemiju dođe,
0196 Sve kaziva svom bratu Halilu,
0197 Gdje je Zorić o’šo pod Indiju,
0198 Gdjeno Turci dolazili n’jesu;
0199 Proli Halil suze od očiju:
0200 „Ej Omere, moja rano ljuta!
0201 Vraćaj lađu preko sinjeg mora,
0202 Uzmi curu, hajde u Krajinu,
0203 Ja ću krenut niz more đemiju.”
0204 Ode Halil pod vlašku Indiju,
0205 Al veli mu Nuko bajraktare:
0206 „A tako mi dina i imama,
0207 Živ te Nuko ostaviti ne će.”
0208 Pa krenuše niz more đemiju
0209 I odoše pod vlašku Indiju,
0210 Ostaviše četerest konaka.
0211 Kada lađu kraju pritjeraše,
0212 Onda reče Nuko bajraktare:
0213 „Hajd’ Halile gradu na kapiju,
0214 Jer ti znadeš dvanaest jezika,
0215 A ja, brate, neznam ni jednoga.”
0216 Đipi Halil na noge lagane.
0217 Kada gradu na kapiju siđe,
0218 Na kapiji tridest kapidžija,
0219 Pred Halilom zatvoriše vrata.
0220 Al veli im gojeni Halile:
0221 „Kapidžije, otvor’te mi vrata,
0222 Ni do sad se zatvarala n’jesu
0223 Od onijeh morskih trgovaca.
0224 Mi smo čuli, gdje pričaju ljudi,
0225 Gdje je Zorić sišo u Krajinu,
0226 Porobio kulu Mujaginu,
0227 Zarobio konja i Omera
0228 I njegovu vjerenicu ljubu,
0229 Pa se hoće oženiti njome.
0230 Evo smo mu rubu dotjerali,
0231 Ne bismo li što god pazarili.”
0232 Kada začu tridest kapidžija,
0233 Pred Halilom vrata otvoriše:
0234 „Oprosti nam, sa mora trgovče,
0235 To je sada u neznanju bilo.
0236 Jeste Zorić sašo u Krajinu,
0237 Porobio kulu Mujaginu,
0238 Zarobio sina i đogata
0239 I njegovu vjerenicu ljubu,
0240 I hoće se njome oženiti,
0241 Dobro ćeš ti rubu pazariti.”
0242 Ode Halil na novu čaršiju,
0243 Ne zna kule od Indije kralja.
0244 Počem Halil poznavaše kulu?
0245 Na njojzi je od zlata jabuka,
0246 Na jabuci alem kamen dragi,
0247 Pred njime se vidi večerati
0248 U sred noći, kao u sred dana.
0249 Ode Halil uz bijelu kulu.
0250 Kad iziđe uz bijelu kulu,
0251 Al posjelo tridest kapetana,
0252 Među njima od Indije kralju,
0253 Uz koljeno Zorić kapetane.
0254 Njima Halil Boga napominje,
0255 A svaki mu ljepše prihvatio.
0256 Svaki mu se s mjesta pomaknuo
0257 I Halilu mjesta načiniše
0258 Uz koljeno Zorić kapetana.
0259 A svaki ga čašom ponudiše,
0260 Dobrom čašom i dobrodošlicom.
0261 Tadaj reče od Indije kralju;
0262 „O Boga ti, fisan Madžarine,
0263 Otkud jesi, od zemlje koje si,
0264 I kako te po imenu viču?” —
0265 „Ja sam, kralju, jedan jabandžija,
0266 Ja sam, kralju, sa mora trgovče,
0267 to ja gonim rubu venedika,
0268 Pa sam čuo, gdje pričaju ljudi,
0269 Gdje je Zorić sišo u Krajinu,
0270 Porobio kulu Hrnjičinu,:
0271 Zarobio konja i Omera,
0272 Bjelogrlu ljubu Hrnjičinu,
0273 Pa se hoće oženiti njome.
0274 Veliku smo rubu dotjerali,
0275 Ne bismo li što god pazarili.”
0276 A kad začu od Indije kralju,
0277 Popljesnu ga po plećima rukom:
0278 „Haj aferim sa mora trgovče,
0279 Baš je Zorić sišo u Krajinu,
0280 Porobio kulu Hrnjičinu,
0281 Zarobio konja i Omera,
0282 Bjelogrlu ljubu Hrnjičinu,
0283 I hoće se oženiti njome,
0284 Beli ćemo rubu pazariti.”
0285 I otalen na noge đipiše
0286 I odoše niz bijelu kulu
0287 I eto ih gradu na kapiju,
0288 Pa odoše niz polje zeleno
0289 I siđoše moru na đemiju,
0290 Pregledaše rubu na đemiji.
0291 Godiše se i pogodiše se
0292 Za hiljadu žutijeh dukata.
0293 I otale na noge đipiše,
0294 Najnaprijed od Indije kralju,
0295 A za njime Zorić kapetane,
0296 A za njime Mujagin Halile,
0297 Za Halilom kićena Ajkuna,
0298 A za njome Nuko bajraktare.
0299 I odoše gradu na kapiju,
0300 Uz čaršiju na bijelu kulu,
0301 A dva brata za punu trpezu,
0302 A Ajkuna jandal na dušeka.
0303 I veli joj od Indije kralju:
0304 „O trgovče, života ti tvoga,
0305 Što ne piješ vina crvenoga?”
0306 Ajka šuti, Halil odgovara:
0307 „A Boga mi, od Indije kralju,
0308 Dvorio je loša gospodara,
0309 A nije se vinu naučio,
0310 Već šećerli kahvi iz findžana.”
0311 A kad začu od Indije kralju,
0312 Viče kćercu, kićenu Ružicu:
0313 „Ponesi mi tablu i findžane!”
0314 I eto ti kićene Ružice,
0315 Ona nosi tablu i findžane.
0316 Ruža toči, a Ajkuna pije.
0317 Tako bješe tri bijela dana,
0318 Onda reče goješan Halile:
0319 „Hodi kralju, da se poplatimo,
0320 Men’ je danas vakat putovati,
0321 Donesi mi hiljadu dukata.”
0322 Onda djeca na noge đipiše,
0323 Najnaprijed Nuko bajraktare,
0324 A za njime kićena Ajkuna,
0325 A za njome gojeni Halile
0326 I za njime pristanuo kralju,
0327 Pa Halilu riječ besjedio:
0328 „O Boga ti, sa mora trgovče,
0329 Da ti hater ostanuti ne će,
0330 Ja bih tebi nešto besjedio,
0331 Da mi dadeš onoga trgovca,
0332 Tanku ću mu načiniti kulu.
0333 Ja od srca ne imam evlada,
0334 Nego jednu kićenu Ružicu,
0335 Beli ću mu curu pokloniti.”
0336 Al Halil mu tiho besjedio:
0337 „U nas, kralju, čudan adet ima,
0338 Mi čuvamo u čardaku vrata,
0339 Bolan bane po nedjelju dana.”
0340 Al veli mu od Indije bane:
0341 „Ja ti tome mani biti ne ću.”
0342 Pa ih vrati kuli na čardake.
0343 Vino piše punu heftu dana
0344 I sastavi dvan’est kaluđera
0345 I četiri popa duhovnika,
0346 Očataše Ruži i Ajkuni
0347 I mladence u đerdek svedoše.
0348 Ruža sjela na svome sepetu,
0349 A Ajkuna na meku dušeku.
0350 Ajka ljeva suze od očiju,
0351 A sve gleda kićena Ružica.
0352 Dođe njojzi, sjede uz koljeno:
0353 „A trgovče, života ti tvoga,
0354 Što proljevaš suze od očiju,
0355 Al ti n’jesu u volju dvorovi,
0356 Ali moga senta memlećeta,
0357 Ali moje prebijelo lice?”
0358 Besjedi joj Hrnjina Ajkuna:
0359 „Jesu meni u volju dvorovi,
0360 A i tvoga senta memlećeta,
0361 A i tvoje prebijelo lice,
0362 Al je meni golema nevolja ”
0363 I veli joj kićena Ružica:
0364 „O trgovče, oba ti svijeta,
0365 Kaži meni jade i belaje,
0366 Ja ti Bogu tvrdu vjeru dajem,
0367 Nikome te prokazati ne ću.”
0368 Tad Ajkuna cura besjedila:
0369 „Čuješ li me, kićena Ružice,
0370 Jesi l’ čula bijelu Kladušu,
0371 U Kladuši kladuškoga Muja
0372 I njegova gojena Halila
0373 I njihovu kićenu Ajkunu? —
0374 Ja sam glavom kićena Ajkuna,
0375 Ako t’ hater ostanuti ne će,
0376 Eno brata gojena Halila,
0377 Gdje on čuva na đerdeku vrata,
0378 Da ti dadem svog brata Halila.”
0379 A kad začu kićena Ružica,
0380 Poljubi je u skut i u ruku.
0381 Tuj Ajkuna na noge đipila,
0382 Ona ode, a Halil uniđe.
0383 Tako bješe punu heftu dana.
0384 Danjom Ajka u kafazu leži,
0385 Noćom čuva na kafazu vrata.
0386 Tako prođe nedjeljica dana.
0387 Podranila majka Ružičina,
0388 Pa eto je u kafaz k Ružici:
0389 „Kako ti je sa trgovcem, Ružo?” —
0390 „L’jepo mati, života mi moga.”
0391 Tude biše jedan mjesec dana,
0392 Tude biše, zimu preturiše,
0393 Zima prođe, sveti Đurađ dođe.
0394 Al eto ti od Indije kralja,
0395 Pa Ružici riječ govorio:
0396 „Čuvaj našu prebijelu kulu,
0397 A ja idem našem namastiru.”
0398 A Ružica kralju besjedila:
0399 „Hoću kralju, života mi moga.”
0400 Onda se je opremio kralju
0401 I sa njime Zorić kapetane
0402 I sa njime kraljevica mlada:
0403 Tumam se je noćca uhvatila,
0404 A Ružica na noge đipila
0405 I izvede tri konja binjeka;
0406 Ona viče Mujovu Halilu:
0407 „Aj na noge, Mujagin Halile!”
0408 Kada Halil na avliju siđe,
0409 I za njime Nuko i Ajkuna,
0410 I spremljena tri konja binjeka,
0411 Ruža svela ljubu i Omera.
0412 Kako Halil na avliju siđe,
0413 Odmah sinu na konja đogata,
0414 Za se metnu kićenu Ružicu.
0415 Omer sinu na konja dorata,
0416 Za se turi svoju milu majku;
0417 A Nukica vranca od mejdana,
0418 Za se turi Ajkunu djevojku;
0419 Pobjegoše gradu na kapiju
0420 I odoše poljem zelenijem.
0421 Eto mi ih k moru na đemiju
0422 I digoše četiri lenđera,
0423 Razapeše četiri jelćena,
0424 Pobjegoše preko sinjeg mora.
0425 Dok na gradu ciknuše topovi,
0426 Za njima se lađe naturile;
0427 Počeše ih stizavati lađe,
0428 Pa zaplaka Mujagin Halile:
0429 „Jaoj meni, do Boga miloga
0430 Sada će nas Vlasi pohvatati,
0431 Na svake nas muke udarati.”
0432 Al veli mu kićena Ružica:
0433 „O Halile, uzmi karabina,
0434 Puni pušku, otpale ti ruke,
0435 Šakom praha, a dva palamara.”
0436 A kad Halil raskiti besjede,
0437 Stade biti po moru đemije,
0438 Dvije tri je lađe potopio,
0439 Prestaše se Vlasi nagoniti.
0440 On pobježe uz more široko
0441 I otplovi četerest konaka,
0442 Pod Polijom konak učinio.
0443 Pa otalen dobro uranio,
0444 Pa otište, ode uz planinu;
0445 I izbiše na Kunaru ravnu
0446 I otale k svojem zavičaju.
0447 Otalen se Halil oženio
0448 I svom bratu pušku dobavio.