Sunce zađe, sumračje se vata,
A u dvoru kapi vode nema;
Jetrve se u dvor sazivaju:
„Čija j' reda za goru na vodu?"
Red dopao Jagodi zaovi, 5
Al' ne smije Jagoda đevojka
Od Turčina Feti-begovića;
Jer je junak u majke prosio
Još malenu od sedam godina,
Sedam puta u sedam godina. 10
Majka joj se jadu dosjetila,
Pak s nje skida ruo đevojačko,
Na nju meće ruho nevjestinsko,
I na ruke zlatne prstenove;
Pa otide za goru na vodu, 15
Al' na vodi Feti-begoviću,
Kopljem junak bistru vodu muti.
Veli njemu Jagoda đevojka:
„Ne mut' vode, neznani junače!
„Vojno mi je sa vojske došao, 20
„A u dvoru vode ne našao,
„Ne smijem mu mutne donijeti."
Njoj govori Feti-begoviću:
Oj boga ti, tanana nevjesto!
„Čija s' ljuba? Čija li se seja?" — 25
„Ja sam ljuba Jova Popovića.
„A seja sam Kraljevića Marka."
Al' govori Feti-begoviću:
„Ja sm' i Jovo dva po Bogu brata,
„Ti si moja po Bogu snašica." 30
Natoči joj vode u sudove,
Pak joj dade lake pratioce;
Te je prate kroz goru zelenu,
Đe je sama a ne ima druga
Da je nije kroz goricu tuga. 35
Pa on ode dvoru bijelome,
Te kazuje svojoj staroj majci:
„Kad se, majko, oženio Jovo?
„Danas sam mu nevjestu viđeo;
„L'jepa ti je, jadi je ubili!" 40
Njemu stara odgovara majka:
„Još se nije Jovo oženio;
„To je bila Jagoda đevojka,
„Pak je ona tebe prevarila."
Kad to začu Feti-begoviću, 45
Udari se rukom po koljenu:
„Jao, moje štete i sramote!
„Varaše me Turci i kauri,
„Nitko mene prevarit' ne može,
„A danas me prevari đevojka!" 50
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 600-601.
