Ferman stiže iz Stambola (23)

Izvor: Викизворник

* * *


Ferman stiže iz Stambola

Ferman stiže iz Stambola,
bujruntija iz Travnika,
a na ruke Dizdar-agi,
da se kupe jenjičari,
jenjičari Travničani, 5
da fataju dva Morića,
dva Morića, dva pašića.
Javiše tridest druga.
Kad dojdoše u Saraj'vo,
posjedoše kod ćuprije, 10
kod ćuprije Šeherije.
Al' evo ti dva Morića,
dva Morića, dva pašića,
iz mejhane lijepe Mare.
Sletiše se tridest druga, 15
uhvatiše dva Morića,
dva Morića, dva pašića.
Svezaše im bijele ruke,
a na noge topuzine,
a o vratu teško gvožđe. 20
Protjeraše kroz Sarače,
kroz Sarače i Kovače.
Haber stiže staroj majci.
Majka im pitu kuha,
u ruci joj oklagija, 25
a u drugoj zlatan ibrik.
Kad to čula stara majka,
oklagiju salomila,
zlatan ibrik salupala.
Poletjela bosonoga, 30
bosonoga bez papuča,
raspasana, bez pojasa,
otkrivena, bez feredže.
Pa evo je kroz Sarače,
kroz Sarače i Kovače. 35
Saračima govorila:
„Jazuk vama svi sarači,
svi sarači i kovači,
jer pušćaste do dva sina
do dva sina, dva Morića.” 40
Kad to čuše svi sarači,
svi sarači i kovači,
sve ćefenke zatvoriše,
od žalosti zaplakaše.
Ona ide u mešćemu, 45
u mešćemu, Dizdar-agi.
Molila se stara majka:
„Bogom brate, Dizdar-aga,
pušćaj meni jednog sina,
jali Ibru, jali Pašu. 50
Na poklon ti svi Sarači,
svi Sarači i Kovači,
pokraj Bosne tanka kula,
na Glasincu sto čifluka!”
Al’ govori Dizdar-aga: 55
„Vrat’ se natrag, stara majko,
pušćaču ti oba sina,
pušćat ću ih bez dinara!”
Kad su bili niz Binbašču,
niz Binbašču uz Jekovac, 60
progovara Morić Ibro:
„Bogom brate, Dizdar-aga,
ti zastavi jasadžije,
da mi malo zapjevamo!”
Pogledaše po Sarajevu: 65
„Sarajevo, široko si,
ravno polje, ravno li si,
lijepa Maro, lijepa li si!
Lijepa Maro, krčmarice,
dosta si nas nahranila, 70
od dušmana sačuvala,
zeman dođe, mrijet se mora!”
Kad je bilo po akšamu,
po akšamu, jacijama,
izvedoše dva Morića, 75
dva Morića, dva pašića.
Objesiše Morić-Pašu.
Sve to gleda Morić Ibro.
Progovara Dizdar-aga:
„Oj boga ti, Morić Ibro, 80
je l’ ti žao tvoga brata?”
„Jest mi žao moga brata,
još žalije stare majke,
što ostade sirotica.”
Do dva topa opališe, 85
sa tabije haber daše,
dva Morića objesiše.
Haber stiže staroj majci.
Kad je došla jadna majka
pa sagleda do dva sina: 90
na nogama bukagije,
na rukama lisičine,
a o vratu svilen gajtan.
Kad to vidje stara majka,
u njojzi je srce puklo.95


Reference

Izvor

Buturović Đenana: Morići, od stvarnosti do usmene predaje, Svjetlost, Sarajevo, 1983., str. 239-242.