Falio se Omer-begov Meho
u mehani među jaranima
da je bijelo obljubio lice
ljepotice Ibragine Fate.
Kad je čula Ibragina Fata, 5
poručila mladom Mehmed-begu:
— Bog t’ ubio, Omer-begov Meho,
zašto reče što nisi činio,
zašto svoju ti ogriješi dušu?
Ti, dabogda, sreće ne imao, 10
ibret o te svijet uzimao!
Teško bješe Omer-bega Mehi.
Sevdah sveza za lijepom Fatom,
zaprosi je, al’ je ne dadoše.
Na srce mu tuga udarila, 15
od derta se propi Mehmed-beže:
propio je kuće i timare
i propio hane i dućane.
Od njega su ibret uzimali.
Dok je umro griješni Mehmed-beže, 20
stigla ga je djevojačka kletva.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 505.
