Pošetala Fazli-begovica,
Pošetala drumom širokijem,
Tu prolazi Mehmed Alajčević,
Pa govori Fazli-begovici:
„Srce, dušo, Fazli-begovice! 5
„Hoćeš dušo mome dvoru doći?
„Kupiću ti kadifeli ruho,
„Na svili ćeš sjedit' i hoditi,
„Na šiljtet'ma pamukom punjenim.“
Govorila Fazli-begovica: 10
„Hoću borme, Mehmed Alajčević,
„Sjutra ću ti ja u podne doći,
„Pa me vjenčaj i ničaj učini.“
Ode Mehmed kući, svojoj kadi,
Ode mlada Fazli-begovica. 15
Mehmed se je mladi zašalio,
Zašalio i proašikov'o.
Ona misli da je sve istina
Što joj Mehmed tiho govoraše,
Pa otide svome bjelom dvoru, 20
Pa dočeka svoga Fazli-bega —
Dočeka ga što se ljepše može —
S Fazli-begom sjede večerati:
Natoči mu čašicu rakije,
U rakiju metnu benđiluke, 25
Pa uzima nože okovane,
Ona zakla svoga Fazli-bega;
Pa nakupi egbeta dukata.
U vodicu Fazli-bega baci.
Kad u jutru jutro osvanulo 30
Ona posla tanahnu robinju,
Da joj dođe Mehmed Alajčević.
Kada doš'o Mehmed Alajčević,
Sve mu kada redom kazivala.
Kad to čuo Mehmed Alajčević 35
On uzima trostruku kandžiju,
Pa je bije, da joj krvca lije,
Pa je njojzi tiho govorio:
„Kučko jedna i ojratko jedna!
„Ja sam ti se samo našalio, 40
„Uzeti te ne ću za ljubovcu,
„I mene bi sutra otrovala!
Pa povika lagane kavaze,
Nek je vode muli i kadiji.
Ne učini sa kadom ničaja, 45
Već kadiji tiho govorio:
„Objesi je, nek joj nejma traga!“
Kadija ga odmah poslušao:
Fazlinicu kučku objesio.
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 70-72.
