Baba đeda prodavala
Kroz pazare za miljare[1];
Kupuje ga đerđer-bula,
Za njeg' daje tri hiljade,
Pa ga vodi na dvorove, 5
M'jesila mu pogačicu,
Isprigala prosuljicu,
Natočila bokaricu,
Pak šnjim pođe u dušeku —
Pade đede kako klada, 10
Uzanj bula ka' livada.
Kad je šjutra[2] zora bila,
Bule su joj čestitale:
„Čestito ti, đerđer-bula,
Što si sinoć trgovala!" 15
Ma govori đerđer-bula:
„Ostav’ te me, druge moje,
Zla je mene trgovina —
Prokleta mu pogačica,
I prokleta prosuljica 20
I prokleta bokarica,
Jer u starca nem' udarca!”[3]
↑Prepis (GPBL, Serbsk., F. XIV, № 2/2, l. 53 — sjutra.
↑Postoji još jedan prenis (GPBL, Serbsk., F. XIV. 2/2, l. 52a).
Izvor
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 194-195.
