U POLjU
Bliži se podne, sunce će pripeći —
Sad je najbolje tu pod drvo leći:
Nada mnom vise grančice zelene.
Duboka senka ćuti oko mene.
A letnje sunce žeže nemilice.
Ne dišu pod njim polja, ćute ptice.
Ni glaska nema, katkad zucne muva
Il’ vetar, kada preko polja suva
Sa sunca beži, šušne među granjem.
Prevrće lišće s tihim šaputanjem
I umiri se, kad nađe
Zahlađe, —
K’o lena mis'o što slatko zadrema
Kad se posla nema...
Avg. 1898.