U polju se ruža cvatijaše,
al’ mi tude nikog ne bijaše,
već bijaše Haša i Mejruša.
Dolazi im momče neženjeno,
Hašu budi, a Mejrušu ljubi: 5
— Ustan’ gore, draža do matere!
Progovara Mejruša djevojka:
— Tam’ se kini, momče neženjeno!
Nas je majka u gori rodila,
u zelenu travcu povijala, 10
srna nas je mlijekom zadojila,
a soko nas odnjiho na grani.
Da nas takneš, rastopile bi se,
baš ko šećer u vodi studenoj!
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 167.
