U PONOĆI
Ponoć je; sve slatki sanak krije,
Nad zemljom lebdi tišina i mir;
Bl'jedn mjesec sa visine sije,
A n'jemo piri lagani zefir.
Sve mukom muči, sve sanak skriva —
Poljane, šume i cvijetni gaj,
— Lađan potok kroz travu se sliva,
I šumeć' blista kao srebra sjaj.
Počiva zemlja, počiva cv'jeće,
I slatkih tica umuk'o je poj;
Al' meni sanak na oči: neće, —
— Misao moja uv'jek leti k'njoj.