[U petak se Jovo razbolio]
U petak se Jovo razbolio,
U subotu logom je legao,
U nedjelju Bogu dušu dao.
L’jepo ga je majka sahranila,
Preko puta u zelenu bašću. 5
Kod glave mu bunar iskopala,
Kod nogu mu ružu usadila,
Oko groba klupe namjestila.
Ko je žedan, neka vode pije,
Ko je mlađan, neka se nakiti, 10
Ko j’ umoran, neka se ođmara.
Često j’ majka groba oblazila,
Oblazila svake godinice,
U godini svakoga mjeseca,
U mjesecu svake nedjeljice, 15
U nedjelji svakog božjeg dana.
A u danu nekoliko puta.
Pitala ga ostarjela majka:
»Sine Jovo, je l’ ti zemlja teška?«
»»Nije meni crna zemlja teška, 20
Već su teške djevojačke kletve!
Kad zakune, do Boga se čuje,
Kad zaplače, i Bogu je žao!««
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
