U onoga Kune Hasanage

Izvor: Викизворник

* * *


U onoga Kune Hasanage

U onoga Kune Hasanage,
u njeg kažu samokove dvore
i pred dvore demirli kapija
i u dvoru srebrena ćuprija.
Na čardaku ibrišim halija, 5
na njoj sjedi Dževahir kaduna,
pred njom jeste srčali bešika,
na bešici jorgan od behara,
ona lila sina Sefudina!
Za dvorom mu zelena livada, 10
po njoj šeće devet paunova,
pa za njima devet paunica,
pa za njima devet paunčadi
i pred njima vidra vrlo mudra,
među njima rosna košutica. 15
Pred dvorom mu crvena jabuka,
list joj pada oko Beograda,
a jabuke oko Banja Luke.
Miris joj se čak do cara čuje.
To začuje care gospodare 20
i on posla dva laka ulaka,
dva ulaka dva hitra junaka,
po onoga Kunu Hasanagu.
I odoše dva ulaka mlada,
birdem došli Hasanage dvoru, 25
oni viču Kunu Hasanagu:
— Hajde, aga, tebe sultan zove!
To je aga jedva dočekao,
pa on skače na noge lagane,
pa iziđe na mermer avliju, 30
a mlađi mu đogu izvedoše.
On uzjaha debela đogata,
pa on ode ka Stambolu gradu.
Kad je bio kroz Stambol bijeli,
tiho jaše a preda se gleda. 35
Kad je došo do carskih saraja,
sjaha konja gdje i car sjahuje,
čizme skida gdeno i car skida,
pa uniđe sultan padišahu.
Pa on caru božji selam viknu, 40
sultan mu je selam prihvatio.
Dođe, prođe, pa kod cara sjede.
Odmah pita sultan padišahu:
— Ej, vjere ti, Kuna Hasanaga,
je l' istina, što ljudi govore, 45
da su tebe samakovi dvori
i pred dvorom demirli kapija
i u dvoru srebrena ćuprija,
na čardaku ibrišim halija,
na njoj sjedi Dževahir kaduna, 50
pred njom jeste srčali bešika,
na bešici jorgan od behara;
ona ljulja sina Seifudina.
I za dvorom zelena livada,
po njoj šeće devet paunova, 55
pa za njima devet paunica,
pa za njima devet paunčadi
i pred njima vidra vrlo mudra,
među njima rosna košutica.
Pred dvorom ti crvena jabuka, 60
list joj pada oko Beograda,
a jabuke oko Banja Luke,
miris joj se do Stambola čuje.
Govorio Kuna Hasanaga:
— Istina je sultan padišahu, 65
istina je što ti ljudi kažu!
Što mi hoda devet paunova,
ono mi je do devet sinova;
a što jeste devet paunica,
ono mi je devet nevistica, 70
što je s njima devet paunčadi,
ono mi je devet unučadi;
i pred njima vidra vrlo mudra,
ono mi je seka udovica;
a što kažu rosna košutica, 75
ono mi je ćerka jedinica.
Kad to čuo care gospodare,
i on reče kuni Hasanagi:
Đela beri, Kuno Hasanaga!
đela beri, poklon kćerku meni! 80
To je aga jedva dočekao: —
Kćer pokloni caru od Stambola.


Reference

Izvor

Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 601-603.