U noći
Kroz tamni noćni veo, kad svijetom mrak se širi,
Iz mira boginja stupa kroz mirnu državu svoju,
Ja čujem šapat tajni, šo svijetom nejasno struji,
Potmulo gubeći se u tavne pokrove tmine.
Uzdahe čujem bolne i tiho jecanje neko
Il' ponoć diše tiho?...
Il' čudni Duhovi neki blude kroz ponoć ovu,
Rušeći tugom svojom spokojstvo ponoći gluhe?
*
O, plačite Duhovi noćni, čuvari ponoći gluhe!
O, jecaj boginjo noćna, pastirko zvijezda sjajnih!
Prenite sa plačem tužnim pepeo otaca mojih!
Dižite iz groblja kosti heroja roda moga!
Da svijetlom buktinjom sloge rasvijetle dane
[mračne
I Duh zaspao prenu sinova dremljivih svoji'!
