Pređi na sadržaj

U našega viteškoga kneza

Izvor: Викизворник

* * *


[U našega viteškoga kneza]

U našega viteškoga kneza,
Lijepa ćerka, Dragomir djevojka!
Na ruci joj devet prstenova,
Svaki vrijedi do devet gradova,
Sama burma vrijedi Carigrada! 5
Oko pasa biser i kamenje,
Pred kojim se večerati može,
U pol noći, kano u pol dana;
Na rukama dvoje navlačine[1],
I to dvoje od suvoga zlata, 10
Koje staje dva tovara blaga;
Na nogama od zlata pačmage,
Vrijede dvanajst konja potkovani!
To dočuje jedno tursko momče,
Pravo ide vitezovom dvoru, 15
I on nađe knjeginju gospoju
Turski joj je Boga nazivao.
Ne razumije knjeginja gospoja,
Već razumije Dragomir djevojka:
"Stara majko, staro dobro moje, 20
Išće momče lađane vodice!"
"Dragomirka, drago srce moje,
Uzmi kunder u bijele ruke,
Podaj njemu lađane vodice!"
To posluša Dragomir djevojka, 25
Uzme kunder u bijele ruke,
Dade njemu lađane vodice.
Neće momče vode ni gledati,
Već on gleda Dragomir djevojku!
Al' govori tursko momče mlado; 30
"Oj Boga ti, knjeginja gospoja,
Bi l' mi dala svoju Dragomirku?"
"Ne budali tursko momče mlado,
Udala se moja Dragomirka,
Za onoga Sekulu netjaka; 35
U Sekule dobar konjic čilo[2],
To je čilo objesio krila,
Konda mu je u pomoći vila!"
Otkrenu se tursko momče mlado,
Pa on ode pašinome dvoru; 40
Nađe pašu na stolu sjedeći.
Turski mu je Boga nazivao:
"Božja pomoć, pašo gospodine!"
Na britku se sablju naslonio,
Sa sablje će pravo govoriti: 45
"Kaku sam ja ljepotu vidio,
Te ljepote na svijetu nema;
Ko u našeg viteškoga kneza -
Lijepa ćerka, Dragomir djevojka!
Na ruci joj devet prstenova, 50
Svaka vrijedi do devet gradova,
Sama burma vrijedi Carigrada!
Oko pasa biser i kamenje,
Pred kojim se večerati može,
U pol noći, kano u pol dana; 55
Na rukama dvoje navlačine,
Obadvoje od suvoga zlata,
Koji stoje dva tovara blaga!
Na nogama od zlata pačmage,
Vrijede dvanajst konja potkovani 60
Knjigu piše paša gospodine,
Knjigu piše, viteškome knezu:
Da mu dođe sutra oko podne,
Da povede Dragomir djevojku!
Knjigu gšše sad viteški kneže, 65
Knjigu piše Sekuli netjaku:
"OJ Sekula, moj jedini zete,
Dođi sutra uji na užinu,
Oće paša da otme djevojku!"
Kupi Sekul momke neženjene, 70
I pod momke konje nejašene,
Oni idu starcu na užinu.
Metnu konje u donje podrume,
A junake na gornje čardake.
Kad su oni už'nu užinali, 75
Oni idu paši gospodinu.
Nađu pašu na stolu sjedeći.
Al' govori Sekula netjače:
"O moj pašo, tebe žalost snašla,
Kaži pravo, što si mene zvao!" 80
Al' govori paša gospodine:
"Dragomirka, drago srce moje,
Il' se voliš pašinica zvati,
Ili mlada za junaka poći?
Il' kod njega ti svilu nositi, 85
Il' kod mene po svili oditi!"
Al' je svako žensko nerazumno,
Duge kose, a kratke pameti:
"Ja se volim pašinica zvati,
Nego mlada za junaka poći!" 90
Al' govori Sekula netjače:
"Dragomirka, drago srce moje,
Zar ćeš tursku vjeru prevoliti,
I rišćansku vjeru ostaviti -
Prokleto ti mlijeko materino!"95


Reference

  1. navlačine - narukvice
  2. čilo - čilaš (konj)

Napomene

Uz zbirku Mileusnića:

Signatura etnološke zbirke: Etn. zb. 94-1-192

111. VISOKA JE JANjINA PLANINA - pesma sa poznatim početnim stihom (samo promenjeni nazivi planina); nezabeležena varijanta.

Izvor

  • Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 287-289.