U kadune Alibegovice
Puno mala, ni malo evlada;
Na namazu u Boga iskala:
„Daj mi, Bože, o’ srca evlada,
Ne daj, Bože, odžak sahibiju, 5
Već đevojku kućnjeg dušmanina!"
U Boga joj kabul dova bila,
Bog joj ne da odžak sahibiju,
Već đevojku kućnjeg dušmanina
Ime joj je Melkuša đevojka. 10
Kad je Melka za hizmeta bila,
Poručuju redom dajinice:
„Zaovice Alibegovice,
Spremi nama Melkušu đevojku,
Da j’ učimo stanu i đerđefu!“ 15
Ona sprema Melkušu đevojku.
Melka bila tri godine dana;
Razbolje se Melkuša đevojka,
Viš’ glave joj dajo Hasan-aga:
„Bi li rada viđet svoju majku?“ 20
— „Draže neh’o oba oka vrana!“
Pa on viknu slugu Husejina:
„Ti otiđi Alibega dvoru,
Pa ti kaži Alibegovici,
Nek se svatim’ Melkušinim nada, 25
Nek ne kupi ruha, ni čeiza,
Dajidže su čeiz sakupili,
Dajinice ruho pokrojile“.
Natovari dvanes seisana,
Na nosila Melkušu đevojku, 25
Pa krenuše poljem zelenijem.
Kad ugleda lagana nosila,
Progovara Alibegovica:
„Oklen su vi lagana nosila?“
„Iz daleka ova su nosila. 30
Na nosilma Melkuša đevojka“
Progovara Alibegovica:
„A za Boga, hodže i hadžije,
Popuštite lagana nosila,
Da ja vidim Melkušu đevojku!“ 35
To joj oni za Boga hajaše,
Pa puštaše lagana nosila,
Na nosilma Melkušu đevojku.
Ona sjaha s konja velikoga,
Ona viđe Melkušu đevojku, 40
Birdem viđe, crnoj zemlji pade,
Birdem pade, birdem dušu dade,
I umrije: Allah rahmet ejle!
