U gorici jela nesječena
i pod jelom voda netočena.
Točila je Mara neprošena
pa se Mara s gorom razgovara:
— Oj, gorice, jedne ti smo sreće, 5
a vodice, jedna ti smo bahta:
nit’ se sječe tanana jelika,
nit’ se toči hlađana vodica,
nit’ se prosi lijepa djevojika!
Ona misli da niko ne čuje, 10
a to čuje beže Ivan-beže
pa izvadi noža okovana,
pa osječe od jelice grane
i napi se studene vodice,
uze Maru za bijelu ruku, 15
odvede je svom bijelu dvoru.
Šenluk čini beže Ivan-beže,
Šenluik čini tri bijela dana:
prvi danak za goru zelenu,
drugi danak za vodu studenu, 20
treći danak za lijepu Maru!
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 88.
