[U Omera više Sarajeva!]
U Omera više Sarajeva!
Zelena mu gora oko dvora,
I u gori zelena livada,
U livadi zeleno jezero,
Sa jezeru divno kolo igra! 5
Damjan vodi, za njim se povodi:
Devet braće, devet paunova;
Devet snaa, devet paunica;
A pred njima mudra vidra šeće,
A za njome okićena kuna: 10
(Stara majka i sestrica Dunja)
U tom kolu Damjanova ljuba.
Sve je kolo glavom nadvisila,
I ljepotom kolo začinila.
Al govori iz kola Nikola: 15
„Pokri lice Damjanova ljubo!
Danas će ti Damjan poginuti.”
Puče puška iz gore zelene,
I udari Damjana u kolu.
Damjan pade, a ljuba dopade: 20
„Joj, Damjane, žarko sunce moje!
Ljepo ti me ogrijalo bješe;
Al mi brže za goricu zađe.”
„Ljubo moja, pitoma ružice!
Ljepo ti se rašćetala bješe, 25
Al 'se Damjan s tobom kitit ne će.”
To govori, sa dušom se bori,
To izusti, a dušicu pusti.
