U Mostaru, u arli bunaru,
Mostarlije abdest uzimali.
Među njima Ferenčević Mujo
zasukuje uz ruke rukave
pa govori svojoj desnoj ruci: 5
— Pusti damar, moja desna ruko,
čiji li ćeš brusa jastuk biti?
Akobogda Dizdareve Ajke!
Sve to Dizdar i sluša i gleda
pa on ode dvoru bijelome. 10
Kol’ko ga je Ajka ugledala,
još je više pred njeg išetala.
Govorio aga Dizdar-aga:
— Biži s puta, moja šćeri Ajko,
hitar đogat da te ne očepi, 15
oštra sablja da te ne obreže,
ljutit babo da te ne okara!
Gdje te viđe Ferenčević Mujo?
Gdje te viđe, sunce t’ ne vidjelo!
Ti otiđi na gornje čardake, 20
brže uzmi divit i kalema
i hartije knjige bez jazije,
pa napiši knjigu šarovitu,
pa je šalji Ferenčević Muji,
nek se tebe Ferenčević prođe. 25
To je Ajka baba poslušala,
ona ode na gornje čardake
pa uzima divit i kalema,
i hartije knjige bez jazije,
i napisa knjigu šarovitu. 30
Ne piše je kako babo kaže,
već je piše kako Ajki drago.
U knjizi je ’vako govorila:
— Evo t’ knjiga, Ferenčević Mujo!
Ti otiđi u novu čaršiju 35
pa ti uzmi ćilim i serdžadu,
pa odnesi u novu džamiju,
pa ti prostri gdjeno babo klanja,
pa ga ljubi u skut i u ruku.
Kad je Mujo knjigu proučio, 40
on uzima ćilim i serdžadu
i prostire gdjeno Dizdar klanja.
Ljubi njega Ferenčević Mujo,
on ga ljubi u skut i u ruku.
Govorio aga Dizdar-aga: 45
— Kupi svate, hodi po djevojku,
daću tebi svoju šćerku Ajku.
On pokupi kitu i svatove
i odvede Ajku Dizdarevu.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 792-793.
