Utopnik ne skvasio košulje
Da znate, braćo, đe sam danas bio i šta sam vidio, od čuda biste se objema rukama krstili i ne biste mi vjerovali. Ama ću vam pričati: prevožasmo se preko vode u lađi,
— ja mislim bješe nas pro pedeset duša, — dok lađaru pršte gužba na veslu te se prevali i obali dvojicu — trojicu; u to se lađa nagnu i popadaše lje pe-šestinja, te trojicu kurtarisasmo a dva nam potopuše. No Bog nanese u lađi dva dobra plivača, pa jurišiće za njima, i jednoga povratismo živa, a jedan nam umrije. Pa hoćete li mi vjerovati: ni na
jednome ni na drugome ne bješe okvašena košulja! (Čude se i misle). — To je boš lakrdija u to ne može biti istina. — A ja vam se kunem nebom i zemljom da je sušta istina. — Pitanje: može li biti istina ali ne? — Ne može. — Može, jer su bili obojica seljani, a siromasi, pa nije imao ni jedan ni drugi onaj čas košulje na sebe.
Reference
[uredi]Izvor
[uredi]Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 198.