Ustanak na dahije
0001 Podiže se delibaša Uso
0002 Od Stojnoga Bijeloga grada,
0003 I za Usom trideset delijah,
0004 Ter se šeta preo Šumadije,
0005 Čini Ture zulum Šumadiji:
0006 I ostavi ovce bez ugičah,
0007 I ostavi rala bez volovah,
0008 On đevojke ljubi šumadinske,
0009 Jagnjad kolje, a peče kokoške,
0010 Doklen ga je konak nagonio
0011 U onoga od Pobrježa kneza.
0012 No izlježe od Pobrježa kneže.
0013 No mu vika delibaša Uso;
0014 "Svinjo jedna, od Pobrježa kneže,
0015 "Što ti naše konje ne privatak,
0016 "Ka’ smo tvoji noćas musafiri."
0017 Kumi jedan od Pobrježa kneže:
0018 "Ne za Boga, delibaša Uso!
0019 "Imam ovden pod prsten đevojku,
0020 "Sjutra te doć’ pedeset svatovah,
0021 "E su vlasi maniti bez vina,
0022 "A nekmo li kad popiju vino,
0023 "No se prođi od vora mojega,
0024 "Hajde, Uso, u koga drugoga,
0025 "A ja ću ti konak parićati."
0026 No govori delibaša Uso:
0027 "Svinjo jedna, od Pobrježa kneže,
0028 "Ja ti nikuđ iz dvorova neću."
0029 Pa poveza konje u avliju,
0030 Ulegoše knezu u dvorove,
0031 Uzimaju što je njima drago,
0032 I veliku sofru postavili.
0033 No govori Uso delijama:
0034 "Nu skočite, trideset delijah,
0035 "Dones’te mi sendžir iz terćije,
0036 "Pa na njega oganj naložite,
0037 "Dok se zgrije sendžir-gvožđe ljuto,
0038 ”Te sendžirom kneza opašite,
0039 "Da dovede Ružicu đevojku."
0040 Pa skočiše, sendžir dovatiše,
0041 U živi ga oganj dovatiše,
0042 Te se ljuto gvožđe skrletilo.
0043 I kad viđe od Pobrježa kneže,
0044 Viđe kneže da je pognuo,
0045 Pa doziva Ružicu đevojku:
0046 "Ruže, sinko, i ružija bila,
0047 "Hodi dođi da otkupiš baba."
0048 Tader skoči Ružica đevojka,
0049 I od baba sendžir otisnula,
0050 Pa je sjede Ture uz koljeno.
0051 Pa jo’ daju da im služi vino,
0052 Svakojemu čašu dodavaše,
0053 Pa je svaki među oči ljubi,
0054 I s njom Uso noću boravio,
0055 Zatrudio tridest đevojakah.
0056 A kad sjutra dan i zora dođe,
0057 Pri zori se sreća namjerila,
0058 Al’ je dobri junak ispanuo,
0059 A u ruke nosi sječivicu,
0060 Da napravi batal vodenicu.
0061 Začu kavgu u dvorove knezu,
0062 Pa mu dođe na vrati od kule,
0063 Te Turcima riječ govorio:
0064 "Što ’vo, Vuso, od Boga da nađeš?
0065 "Ako bude carska zapovijed,
0066 "Da trpimo i što ne možemo;
0067 "Ako nije carska zapovijed,
0068 "To ne može podnijeti raja."
0069 Tader veli delibaša Uso:
0070 "Držite ga, trideset delijah,
0071 "Spustite mu i noge i ruke,
0072 "Udrite mu trideset toljagah."
0073 On pčobježe zelenijem lugom,
0074 Doklen Đoko raskrsnici dođe,
0075 Te je Đoko malo počinuo,
0076 A sam sobom riječ govorio:
0077 "Fala Bogu, fala jedinome!
0078 "Kako imah jutros poginuti,
0079 "Što ja jutros imah poginuti,
0080 "Te ja svoju ne sviđam rabotu?"
0081 U to doba junak govorio,
0082 Ali dođe pedeset svatovah,
0083 Te mu božu pomoć nazivahu,
0084 A Đoko im pomoć prifatio,
0085 Pa se s njima razgovarat’ pođe:
0086 "Oklena ste, kićeni svatovi?
0087 "Doklen ste se svati podignuli?"
0088 No mu svati riječ govorili:
0089 "Mi smo svati od Posavlja ramna,
0090 "I imamo pod prsten đevojku
0091 "U onoga od Pobrježa kneza."
0092 A Đoka im tader govorio:
0093 "Ne idite, kićeni svatovi,
0094 "Kneže vi je noćas poginuo,
0095 "E mu eno na dvorove Turci,
0096 "Obljubili Ružicu đevojku.
0097 "No ali ste radi poginuti,
0098 "Ali tako hodit’ na dvorove?"
0099 Svi mu svati skupno govorili:
0100 "Svi smo radi, Đoko, poginuti,
0101 "No ovako hodit’ na dvorove."
0102 Tader Đoko zbori sa svatima:
0103 "Pričeka’te mene nasred puta."
0104 Pa otide Đoko na dvorove,
0105 Te uzeo konja i oružje,
0106 Pa potrča napred pred svatima,
0107 Povede ih pred bijelu kulu,
0108 Pa svatima riječ govorio:
0109 "Drž’te moga konja golemoga."
0110 A svati mu konja privatili,
0111 U avliju Đoko ulazio,
0112 Te je turske konje izvodio,
0113 Pa uleže na vrata od kule.
0114 Kad ga viđe delibaša Uso,
0115 Tader Uso na noge skočiom,
0116 Za puške se pašče dovatilo,
0117 No mu ne da Petrović Đorđija,
0118 On upali vezenu šejšanu,
0119 Te pogodi delibašu Usa;
0120 A upali dvije kuburije,
0121 Đoko ubi još dvije delije,
0122 Pa izblježa avliji na vrata,
0123 A za njim se Turci podigoše.
0124 Dočeka ih pedeset svatovah,
0125 I svatovske puške zapucale,
0126 Te ubiše trideset Turakah.
0127 Priskočiše, te ih posjekoše,
0128 I uzeše konje i oružje,
0129 I odoše zelenom planinom,
0130 Jošt uzeše pedeset junakah,
0131 I ojdoše na drum u palanku,
0132 Te sijeku po putovah Turke,
0133 I s krajinom rati zametnuše.
0134 Zako tader, tako i dovijek.
