Beg Ali beg vjernu ljubu pita:
„Što si tako u licu blijeda?
„Al' od mene al' od straha moga?
„Al' od straha mila baba moga?
„Al' od straha mile moje majke, 5
„Majke moje, a svekrve tvoje?
„Al' od straha mila brata moga,
„Brata moga, a đevera tvoga?
„Al' zaove, mile seke moje?“
Ljuba begu smjerno odgovara: 10
„O Bogu mi, bego Ali bego!
„Njesam bljeda ja od straha tvoga,
„Ni od svekra, ni od svekrvice,
„Ni đevera, niti zaovice,
„Već od straha sluge Useina, 15
„Đe me vidi, sve mi namiguje,
„No ti smakni slugu Useina,
„Ali ću se mlada objesiti
„O avliji kamenoj kapiji
„Ali bježat” u rodu matere.“ 20
Kadto čuo bego Ali bego,
Pa on zoveUseina slugu,
Te odoše gori u planini,
Zavede ga duboku jezeru,
I priveza pri stancu kamenu, 25
Pa zamuti duboko jezero,
Te podraži proklete aždaje,
I pobježe gori u planinu.
On pobježe, eto ti aždaje!
Na Usaje surgun učinila, 30
Al' je Usu Bog i sreća dala,
Snagom trže, te gajtan pretrže,
Te za begom ode kroz planinu,
Klanja mu se Uso do koljena,
Klanjajući ote mu oružje, - 35
Te je bega sabljom posjekao,
Skide š njega ođel' i oružje,
S njegadiže, a na sebe vrže,
Pa otide begu na dvorove.
Begovica Usa ugledala, 40
Ona misli, e joj ide bego,
Te otide njemu u susretu,
Viđejadna, da se prevarila,
Pleći dade, a bježati stade;
Za njom se je Uso naturio, 45
Ufatije za bijelu ruku,
Na muke joj život izvadio.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 69-70.
