Umjet’, imjet’

0001 Sablju paše star Novače.
0002 po Misiru bijelome,
0003 nisko sablju pripasao,
0004 a srete ga tursko momče,
0005 ter Novaku besjedilo:
0006 »Okle tebi sablja moja,
0007 sablja moja baba moga?« 
0008 A Novak mu besjeđaše:
0009 »Nije ovo sablja tvoja,
0010 neg’ je ovo sablja moja!
0011 I oštra je i evo je,
0012 a ja sam je sakovao
0013 u Nikole kujundžije;
0014 ako li mi ne vjeruješ,
0015 izvešću ti tri svjedoka:
0016 Radojicu i Grujicu,
0017 i Nikolu kujundžiju
0018 što je sablju sakovao.« 
0019 Svi Novaka Turci čuše,
0020 pa budali vjerovali
0021 i sablju mu ostavili.
0022 Udri tko će, nesta veće!
0023 Skoči kolo da skočimo!
0024 Ko li more, ko l’ ne more,
0025 a ja znadem ko ne more:
0026 tko se skoro oženio,
0027 svakog dobra poželio,
0028 l’jepe duše đevojačke!
0029 Kolovođo, diko naša,
0030 do tebe je l’jepa snaša
0031 što t’ je kolo zadr’jemalo,
0032 što skakalo posustalo?
0033 Okom treni, kolom kreni,
0034 Nek’ je kolo svo veselo.

Izvor

Sima Milutinović Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovačka, priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić, 1990. [Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.], str. 3-4.