Vino pije Vilić Useine,
Služi mu ga neznan čelebija,
Na njemu je bejaz hanterija,
Svilom š'veno, zlatom izvezeno:
Al' to nije neznan čelebija, 5
Već to bila Umija đevojka;
Ona mnide, niko je ne vidi,
Al' to vidi Kumrija robinja,
Trkom trče, te gospođi kaže:
„Gospođice, Kozir begovice! 10
„Vino pije Vilić Useine
„Na livadi pod našijem dvorom,
„Služi mu ga neznan čelebija,
„Al' to nije neznan čelebija,
„Već Umija, lijepa đevojka.“ 15
Kad to začu Kozir begovica,
Robinjici šamar udarila:
„Muč', Kumrija, dugo jadna bila!
„Eno Ume na bijeloj kuli,
„Đe Umija sitan vezak veze.“ 20
Pa iziđe na bijelu kulu.
Kad Umije na kuli ne bješe,
Đerđev joj se po odaji valja,
Na đerđevu Fesak tunofesa,
A po fesu sićani dukati, 25
Tada se je jadu dosjetila.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 164-165.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 366-367.
