Ukradena Ajka Rujičina
0001 Piju vino do tri pobratima
0002 U Kotaru, u pjanoj mehani.
0003 Da vam sva tri po imenu kažem:
0004 Jednom ime Janković Stojane,
0005 Drugom ime Smiljanić Ilija,
0006 A treće je Ivan kapetane.
0007 Kad se pobri vina napojili,
0008 Dokle vino ugrijalo t’jelo,
0009 A rakija r’ječi otvorila,
0010 Dok poviknu Janković Stojane:
0011 „O moj pobre, Ivo kapetane,
0012 Što se, pobre, ne oženiš, Ivo?
0013 Što ti čekaš, jada dočekao,
0014 Što li gledaš, okom ne vidio?
0015 Što imade tvojijeh vrsnika,
0016 Svi se, pobre, davno poženiše,
0017 A što imaš svojijeh vrsnica,
0018 Sve se, pobre, davno poudaše;
0019 Uz koljeno svaka čedo nina,
0020 A ti s’, Ivo, n’jesi ni vjerio!
0021 Žao mi je takova junaka,
0022 Gdje u kuli nikoga ne ima
0023 Izvan Boga i dorata svoga.
0024 A ti ideš po dugoj planini,
0025 Često slaziš na Udbinu ravnu;
0026 Namjera te može namjeriti,
0027 Da bi rusu izgubio glavu,
0028 Da od tebe pleme ne ostane,
0029 A plemena od takog junaka,
0030 Grehota je, oba mi svijeta!”
0031 Al povika Ivo kapetane,
0032 „Poslušaj me, pobratime dragi!
0033 Evo bih se junak oženio:
0034 Ja obiđoh zemlje i gradove,
0035 Al ne nađoh za mene djevojku,
0036 Neg me jednoć dorat nanosio
0037 Na Kladušu na bijela grada,
0038 A do kule kladuškog Rujice.
0039 Ja pogledah na demir-pendžere
0040 Dok upazih Ajku Rujičinu.
0041 A kakva je, šinula je guja,
0042 Da je takve u Turčina nema,
0043 U Turčina, ni u kaurina,
0044 A do Ajke, ljepote djevojke.
0045 Ja ti curi dobro jutro vičem,
0046 Ona meni bolje prihvatila:
0047 „Da si zdravo, Ivo kapetane,
0048 Od Kotara, od vlaškoga grada!”
0049 A ja jesam Ajki besjedio:
0050 „O Ajkulo, srce iz njedara,
0051 Da te pitam: bi li pošla za me,
0052 Da ne pitam: bi li došla sama?”
0053 Nato meni cura besjedila:
0054 „Poslušaj me, Ivo kapetane,
0055 Da me pitaš, ne bih pošla za te,
0056 Da ne pitaš, ne bih došla sama,
0057 Jer sam cura davno obećana
0058 Za junaka Nukić Ibrahima,
0059 Što ga nema takvoga junaka
0060 U Turčina, ni u kaurina.
0061 Neg ako te porodila majka,
0062 Junačkijem opasala pasom,
0063 Ti ugrabi mene u Turčina,
0064 Pa me vodi na Kotare ravne,
0065 Ti me krsti i ženi se za me!”
0066 Ja sam curi tvrdu vjeru dao,
0067 Da me čeka do mjesec danaka,
0068 Dok odmorim sebe i dorata,
0069 Tad ću junak na Kladušu sići
0070 I djevojku mladu odvoditi;
0071 Evo, sad će izać’ mjesec dana.”
0072 Al poviknu Smiljanić Ilija:
0073 »Sjedi, Ivo, od kučke kopile,
0074 Gdje će za te cura dohoditi,
0075 Kad ti nigdje ništa ne imadeš
0076 Izvan Boga i dorata svoga?
0077 Da ti znadeš Nukić Ibrahima!
0078 Ta nema ga boljega junaka
0079 U Turčina, ni u kaurina;
0080 Tko će njemu na mejdan izaći?
0081 Ne ima ga ni bogatijega
0082 U Turčina, ni u kaurina.
0083 Da ti znadeš, u Nukića, Ivo
0084 Dvoje zlatne kovče od dv’je oke
0085 Sve no, brate, od suhoga zlata!
0086 Da ti znadeš Nukić Ibrahima,
0087 Gdje imade dvoje toke sjajne,
0088 Dvoje zlatne toke od dv’je oke!
0089 Da ti znadeš Nukić Ibrahima:
0090 Na glavi mu kapa samur-kapa,
0091 A na kapi dvanest perjanica,
0092 A međ njima jedne ptice krilo,
0093 Sve se krilo na čekrke vilo,
0094 U sahatu sve po sedam puta;
0095 To mu kaže, koji vjetar puše.
0096 I to sve je od suhoga zlata.
0097 Da ti znadeš Nukić Ibrahima!
0098 On imade dvije puške male,
0099 Obje su mu zakovane puste
0100 Sve u srmu i u suho zlato.
0101 Na puškama dva turska imena:
0102 Jedno ime: Ajka Rujičina,
0103 A drugo je: Nukić Ibrahime
0104 Sa Udbine, sa turske krajine.
0105 Da ti znadeš Nukić Ibrahima!
0106 On imade sablju okovanu
0107 Sve u srmu i u čisto zlato,
0108 A balčaci dragi kamenovi;
0109 Na balčaku dva turska imena:
0110 Jedno ime: Ajka Rujičina,
0111 A drugo je: Nukić Ibrahime
0112 Sa Udbine, sa turskoga grada.
0113 Da o njemu jošter čudo kažem:
0114 Na ruci mu prsten diomanat,
0115 Koji valja carevoga grada.
0116 Na prstenu dva turska imena:
0117 Jedno ime: Nukić Ibrahime,
0118 A drugo je: Ajka Rujičina.”
0119 Kad to čuo Ivo kapetane,
0120 Planu Ivo kano vatra živa,
0121 Oda tala na noge skočio,
0122 Pa no viče, što mu grlo daje:
0123 „O Ilija, psi ti grebli majku!
0124 U čemu se imaš ponositi?
0125 Gdje si skoro kurvu oženio,
0126 Oženio zenđil udovicu,
0127 Don’jela ti dvoje toke zlatne.”
0128 Iza toga Ivo progovara:
0129 „O moj pobre, Janković Stojane,
0130 Ja ti odoh na Kladušu ravnu
0131 A do kule kladuškog Rujice.
0132 Ako li bih poginuo, pobre,
0133 Radi mene, ko bih i ja tebe!
0134 Ako li bih zasužnjio, pobre,
0135 Gledaj mene izbaviti, pobre!
0136 Gledaj mene, ko bih i ja tebe.”
0137 Tad ga Ivo poljubi u lice,
0138 A najposl’je među oči crne,
0139 Gdje se, pobre, sokolovi ljube.
0140 Pa ga evo do dorata svoga.
0141 Pokupi mu četiri verige,
0142 „Jezus!” reče, na dorata kleče,
0143 Pa udari kroz Kotare ravne;
0144 Ne ide mi b’jeloj kuli svojoj,
0145 Nego ide do bijele kule,
0146 A do kule pobratima svoga,
0147 Pobratima Zlatarića Mata.
0148 „Jes’ na kuli, pobratime Mato?”
0149 Mato mu se sa kule odzivlje,
0150 Na demire naslonio zube.
0151 Tad mu Ivo besjedit stanuo:
0152 „Pobratime, Zlatariću Mato,
0153 Moreš li mi sakovati kovče,
0154 Dvije zlatne kovče od dv’je oke?”
0155 „„Mogu, pobre, za gotove novce.””
0156 „Možeš li mi sakovati, pobre,
0157 Dvije sjajne toke od dvije oke,
0158 Sve no, pobre, od suhoga zlata?
0159 Možeš li mi sakovati, pobre,
0160 Sakovati dvije puške male,
0161 Sve u srmu i u čisto zlato:
0162 Na puškama dva turska imena,
0163 Jedno ime Ajke Rujičine,
0164 Drugo ime Nukić Ibrahima?
0165 Možeš li mi sakovati, pobre,
0166 Sakovati prsten diomanat,
0167 Koji valja carevoga grada,
0168 Na prstenu dva turska imena:
0169 Jedno ime Ajke Rujičine,
0170 Drugo ime Nukic Ibrahima?
0171 Možeš li mi sakovati, pobre,
0172 Sakovati kapu samur-kapu,
0173 A na kapi dvanest perjanica,
0174 A trinesto jedne ptice krilo,
0175 Da se krilo na čekrke vije,
0176 U sahatu sve po sedam puta,
0177 Da mi kaže, koji vjetar puše,
0178 Sve no, pobre, od suhoga zlata?”
0179 Odgovara Zlatariću Mato:
0180 „Mogu, pobre, za gotove novce.”
0181 „„Onda sakuj do nedjelju dana!””
0182 Pa otole odlazio Ivo,
0183 Pa potjera pod sobom dorina,
0184 Potjera ga kroz Kotare ravne,
0185 Dotjera ga svojoj kuli b’jeloj.
0186 Tu prihvati mesa ovnovine
0187 I prihvati kruha bijeloga
0188 I uza to vina crvenoga.
0189 Sjede junak piti hladno vino,
0190 Sjede jesti ovnovinu meso.
0191 Sjedi Ivo za nedjelju dana;
0192 Dok nedjelja prva dohodila,
0193 Oda tala na noge skočio,
0194 Pa prihvati bistra džeferdara
0195 I uzimlje dvije egbe blaga,
0196 Sve no, pobre, žutoga cekina,
0197 Pa no nosi do dorata svoga,
0198 Te no meće konju po sapima,
0199 On se meće konju na ramena,
0200 Pa udari pod sobom dorina,
0201 Dokle dođe do bijele kule
0202 Pobratima Zlatarića Mata,
0203 Pa on Mata ispod kule viče:
0204 „Pobratime, Zlatariću Mato,
0205 Jesi li mi napravio, pobro,
0206 Što sam tebi skoro naredio?”
0207 A poviknu Zlatariću Mato:
0208 „Pričekaj me, pobratime Ivo,
0209 Sad ću sići pod bijelu kulu.”
0210 A Ivo ga pričekao bio.
0211 Al evo ti Zlatarića Mata,
0212 Sve mu nosi, što je naredio.
0213 Kad se Ivo toga dobavio,
0214 Na se junak sve je udario;
0215 Sinu junak ko na gori sunce,
0216 Odgovara prama žarku suncu:
0217 Poljepši je od svake djevojke,
0218 I od Ajke, lijepe djevojke.
0219 Pa uzimlje zelenu dolamu,
0220 Prostire je po zelenoj travi
0221 Te uzimlje dvije egbe blaga,
0222 Pa istrese po zelenoj travi.
0223 Pa je Ivo besjedit stanuo:
0224 „Pobratime, Zlatariću Mato,
0225 Evo tebi žutijeh cekina,
0226 Još cekina u mene imade!”
0227 Kad je Mato r’ječi razumio,
0228 Stade žute odbrajat cekine:
0229 Egbe i po izbroji cekina,
0230 Pola egbe Ivi ostanulo.
0231 Dok poviknu Ivo kapetane:
0232 „Sućur meni, milom Bogu hvala,
0233 Ostade mi po egbe cekina,
0234 Što mi može za ašluka biti,
0235 Za ašluka i za duga puta!”
0236 Pa se metnu konju na ramena,
0237 Udri konja čizmam’ i mamuzam’,
0238 Pa poleće kano lastavica,
0239 Ode Ivo na Udbinu ravnu.
0240 Sve planine redom prohodio,
0241 Kud gođ iđe, na Kladušu siđe,
0242 Do lijepe Rujičine kule.
0243 U l’jepo je doba prihodio,
0244 Kad su Turci za večerom bili,
0245 Pa odsjede konja od megdana,
0246 Uvodi ga u mermer-avliju,
0247 U avliju kladuškog Rujice,
0248 Pa se šeta oko b’jele kule,
0249 Ne bi l’ koga opazio Ivo,
0250 Dok upazi mumu na pendžeru.
0251 A Ivu je dobra sreća bila:
0252 Oskoro je kladuški Rujice
0253 Prekrivao tu tananu kulu,
0254 Tanka skala ostala bijaše.
0255 Tad pogleda Ivo kapetane,
0256 Ter uzima tanku skalu Ivo,
0257 Prislanja je uz demir-pendžere,
0258 Ter se penje uz te skale tanke,
0259 Pa pogleda na demir-pendžera.
0260 Kad se njemu pogledati dade
0261 Al tu sjedi tridest aga redom:
0262 Buljugbaše od Kladuše grada,
0263 A pred njima kladuški Rujica,
0264 Do Rujice gojeni Alile,
0265 U zo čas ga uzgojila majka!
0266 Do Alila Nukić Ibrahime,
0267 To zaručnik Ajke Rujičine.
0268 Pa su oni sabor učinili,
0269 Dok poviknu Nukić Ibrahime:
0270 „Prijatelju, kladuški Rujica!
0271 Evo ima tri godine dana,
0272 Da se jesmo puno zaležali,
0273 Kotarske smo konje dojahali,
0274 Doderali kotarsko od’jelo:
0275 Sutra rano, ako Bog da zdravo,
0276 Hoćemo se uranit, Rujica,
0277 Dobre ćemo konje pojahati,
0278 Malu ćemo četu podignuti,
0279 Malu četu: trideset Turaka,
0280 Udariti na Kotare ravne,
0281 Robit, palit i o jadu radit,
0282 Sve no cure vodit u sužanjstvo,
0283 Mlade momke pod mač okretati,
0284 Odgoniti gotovinu blago.”
0285 Dok poviknu kladuški Rujica:
0286 „Sjed’ i muči, Nukić Ibrahime,
0287 Sjedi, Nukić, žalosna ti majka!
0288 Nije lako stići u Kotare.
0289 Svaki sjedi na bijeloj kuli,
0290 Svaki ljubi svoju zaručnicu.
0291 Da ti znadeš kotarske serdare,
0292 Kakav li je Janković Stojane!
0293 Da imadeš krila sokolova
0294 Ne bi pero iznosilo mesa,
0295 Kamo li ti iznosio glavu;
0296 Jemin sam se Bogu učinio,
0297 Da već čete podizati ne ću
0298 Do latinskog Đurđevoga dana:
0299 Kad s’ okiti gora zelenijem,
0300 A podina travom djetelinom
0301 I prispije janje za pecivo;
0302 Tada ću ti četu podignuti.
0303 Onda n’jesu kotarski junaci,
0304 Onda n’jesu na bijeloj kuli,
0305 Neg u četi, po dugoj planini,
0306 Onda ćemo Kotar porobiti.”
0307 Kad to čuje Ivo kapetane,
0308 On mi siđe niza skale tanke,
0309 Pa uzimlje skale na ramena,
0310 Sve je nosi oko b’jele kule.
0311 Dok se Ivi pogledati dalo,
0312 Pogledati na gornje čardake,
0313 I ugleda mumu na pendžeru,
0314 Pa prislanja skalu na pendžere,
0315 Pa se penje uz tu skalu tanku,
0316 Pa pogleda u demir-pendžere,
0317 U pendžeru u bijelu kulu,
0318 Dok upazi Ajku Rujičinu,
0319 Gdjeno Ajka sitan vezak veze,
0320 Ona veze bijelu mahramu.
0321 Sitno veze, bolje popijeva,
0322 Sve prip’jeva Nukić Ibrahima,
0323 Sa Udbine, sa turske krajine:
0324 „O ti moja mahramo bijela,
0325 Da ja znadem, da će derat tebe
0326 Moj zaručnik Nukić Ibrahime,
0327 Po tebi bih više zlata metla,
0328 Više zlala nego b’jela platna.
0329 Da znam, da te on derati ne će,
0330 Ne bih u te ni krcnula mlada.”
0331 Sve to sluša Ivo kapetane,
0332 Pa poviknu Ivo kapetane:
0333 „Što je tebi, zaručnice moja,
0334 Zaručnice, Ajko Rujičina?
0335 Što spominješ zaručnika tvoga,
0336 Zaručnika Nukić Ibrahima?
0337 Evo tebi zaručnika tvoga!
0338 Otvori mi prebijelu kulu,
0339 Da ja uđem k tebi u odaju!”
0340 Kad to čula Ajka Rujičina,
0341 Tad je ona Ivu besjedila:
0342 „Kad se kažeš Nukić Ibrahimom,
0343 Kamo tebi kapa samurlija
0344 I na kapi dvanest perjanica,
0345 A trinesto one ptice krilo,
0346 Što se krilo na čekrke vije
0347 U sahatu sve po sedam puta,
0348 Pa no kaže, koji vjetar puše,
0349 I sve bilo od suhoga zlata?”
0350 Kad je Ivo r’ječi razumio,
0351 Dade Ajci kapu samurliju.
0352 Još mu cura nije vjerovala,
0353 Neg Ivanu besjedit stanula:
0354 „Kad se kažeš Nukić Ibrahimom,
0355 Gdje su tebi dvoje toke sjajne,
0356 Dvoje sjajne toke od dv’je oke,
0357 Sve, Nukiću, od suhoga zlata?”
0358 Kad to čuo Ivo kapetane,
0359 Pa joj daje dvoje toke sjajne.
0360 Još mu cura nije vjerovala,
0361 Neg junaku besjedit stanula:
0362 „Kad se kažeš Nukić Ibrahimom,
0363 Gdje su tebi dvoje kovče zlatne,
0364 Dvoje zlatne kovče od dv’je oke,
0365 Sve, Nukiću, od suhoga zlata?”
0366 Kad je Ivo Ajku razumio,
0367 On joj dade dvoje kovče zlatne.
0368 Još mu Ajka nije vjerovala,
0369 Neg Ivanu besjedit stanula:
0370 „Kad se kažeš Nukić Ibrahimom,
0371 Kamo tebi dvije puške male,
0372 Obje su ti okovane puste
0373 Sve u srmu i u čisto zlato;
0374 Na puškama dva turska imena:
0375 Jedno ime Ajke Rujičine,
0376 A drugo je Nukić Ibrahima?”
0377 Kad je Ivo r’ječi razumio,
0378 On joj dade dvije puške male.
0379 Još mu cura nije vjerovala,
0380 Neg djevojka besjedit stanula:
0381 „Kad se kažeš Nukić Ibrahimom,
0382 Gdje je tebi prsten diomanat,
0383 Koji valja carevoga grada?
0384 Na prstenu dva turska imena,
0385 Jedno ime Ajke Rujičine,
0386 Drugo ime Nukić Ibrahima?”
0387 Kad je Ivo r’ječi razumio,
0388 S ruke dade prsten diomanat.
0389 Još mu cura nije vjerovala,
0390 Nego Ivu besjedit stanula:
0391 „Kad se kažeš Nukić Ibrahimom,
0392 Nu daj meni sablju okovanu,
0393 Svu u srmu i u čisto zlato,
0394 A balčaci s dragim kamenima?
0395 Na balčaku dva turska imena,
0396 Jedno ime Ajke Rujičine,
0397 A drugo je Nukić Ibrahima?”
0398 Al poviknu Ivo kapetane:
0399 „O Ajkulo, srce iz njedara,
0400 Evo ima po godine dana,
0401 Kako sam se junak oklinjao,
0402 Da ja ne dam nikom sablju svoju,
0403 Niti majci, ni rođenoj sestri,
0404 Pa je ne dam ni tebi, djevojko.”
0405 Još mu ona nije vjerovala,
0406 Nego Ivu besjedila bila:
0407 „Kad se kažeš Nukić Ibrahimom,
0408 Što je tebi grlo odebljalo
0409 Kao da si vlašče od Kotara?”
0410 Odgovori Ivo kapetane:
0411 „O, ne luduj, lijepa djevojko,
0412 Evo ima jedan mjesec dana,
0413 Da ja sjedim na bijeloj kuli,
0414 B’jeloj kuli mila brata tvoga,
0415 Da pijemo vino bez prestanka,
0416 Pa mi vino grlo preuzelo:
0417 Zato mi je grlo odebljalo.”
0418 Odgovara Ajkula djevojka:
0419 „O, Nukiću, srce iz njedara,
0420 Ti no hajde pred vrata od kule,
0421 Ja ću tebi otvoriti kulu.”
0422 Kad to čuje Ivan kapetane,
0423 Siđe Ivo niza skalu tanku,
0424 I on ode na vrata od kule,
0425 A uz vrata prsi prislonio,
0426 Dok eto ti Ajke Rujičine,
0427 Ona nosi mumu u rukama,
0428 Od kule mu otvorila vrata,
0429 Te u kulu Ivo ugazio.
0430 Za njim Ajka vrata zatvorila,
0431 Da ga vodi u šikli odaju.
0432 Postavi ga uz zlaćena stola,
0433 Pa je njemu cura besjedila:
0434 „O, Nukiću, ogrijano sunce,
0435 Hoćeš piti vina il rakije?”
0436 Odgovori Ivan kapetane,
0437 „O Ajkulo, srce iz njedara,
0438 Ne ću piti žežene rakije,
0439 Neg ću piti vina crvenoga.”
0440 Kad to čula Ajka Rujičina,
0441 Ona nosi vina crvenoga
0442 I debela ovnujskoga mesa.
0443 To je Ivo Boga i molio,
0444 Doklem se je momak pokr’jepio.
0445 Tada dođe od ložnice vr’jeme:
0446 Leže Ivo na meke dušeke,
0447 Uza njega Ajkula djevojka.
0448 Sta joj Ivo b’jelo ljubit lice,
0449 Sve ju ljubi, kad gođ se probudi.
0450 A kad zora bila zapucala,
0451 Skoči Ivo na noge lagane,
0452 Ter na sebe udari od’jelo,
0453 A o sebi objesi oružje,
0454 Pa Ajkuli besjedio Ivo:
0455 „O Ajkulo, srce iz njedara,
0456 Evo ću ti pravo kaživati:
0457 Ja nijesam Nukić Ibrahime,
0458 Nego jesam junak od Kotara,
0459 Od Kotara Ivo kapetane.
0460 Volja t’ ići, volja te ne ići,
0461 Jer ja odoh na Kotare ravne.”
0462 A poviknu Ajkula djevojka:
0463 „O Ivane, jazuk tebi bilo,
0464 Zašto ćeš me ostaviti, Ivo,
0465 Ostaviti curu obljubljenu?
0466 Pričekaj me pred tančicom kulom!”
0467 Ode Ivo pod bijelu kulu,
0468 Do dorata konja dohodio.
0469 Pokupi mu četiri verige,
0470 „Jezus!” reče, na dorata kleče.
0471 U to doba Ajka Rujičina,
0472 Nogam’ tuče, dvoje egbe vuče,
0473 U egbama zlaćeni cekini,
0474 Preko konja egbe premetnula.
0475 Ivo ’e uze za bijelu ruku,
0476 Pa je meće za se na dorina.
0477 Dvaput ju je opasao pasom
0478 A trećijem od mača kajišom,
0479 Da ju ne bi vjetar otrgnuo
0480 Od brzine konja i junaka.
0481 Pa naćera svojega dorina
0482 Kroz avliju kladuškog Rujice.
0483 Stala zveka konja od megdana.
0484 Gdje je sreća, tu je i nesreća:
0485 To začuje kladuški Rujica
0486 Sa tančice prebijele kule,
0487 Na demire naslonio zube,
0488 Dok upazi konja i junaka.
0489 Tad zaviče kladuški Rujica:
0490 „Gdje si tako uranio, Ivo,
0491 Gdje li jesi noćcu prenoćio?”
0492 Odgovori Ivo kapetane:
0493 „Prijatelju, kladuški Rujica,
0494 Kad me pitaš, pravo ću ti kazat:
0495 Noćio sam na bijeloj kuli
0496 Sa Ajkulom, tvojom sestrom dragom.
0497 Ako meni toga ne vjeruješ,
0498 Ti pogledaj za me na dorina,
0499 Ti ćeš vidjet tvoju sestru Ajku.”
0500 To izreče i pobježe Ivo
0501 I odvede Ajkulu djevojku.
0502 Kad to vidi kladuški Rujica,
0503 On mu junak jošte ne vjeruje,
0504 Pa poleti na gornje čardake,
0505 Al njegove nema sestre Ajke.
0506 On poleće niz bijelu kulu,
0507 Pa on viče silovite Turke
0508 I svog zeta Nukić Ibrahima:
0509 „Gdje ste, Turci, jadna naša majko!
0510 Noćas nam je ukradena Ajka,
0511 Odvede ju vlašče iz Kotara,
0512 Odvede ju Ivo kapetane!”
0513 Smamiše se Turci kano vuci.
0514 U njih adet nesretan bijaše:
0515 Dokle Turci sabah poklanjaše
0516 Poklanjaše i avdes uzeše,
0517 I dok dobre konje poklopiše,
0518 Već je Ivo polje pregazio;
0519 Dokle Turci polje pregaziše,
0520 Već je Ivan prešo Javoriju;
0521 Dok pređoše Javoriju Turci,
0522 Već je Ivo sve planine prešo.
0523 Tada spade u Kunar planinu
0524 Na granicu tursku i kaursku.
0525 Tud je Ivo zdravo prohodio,
0526 I potjera put Kotara ravna.
0527 Dok eto ti na Kotar Turaka,
0528 Al Turcima loša sreća bila:
0529 Tu ih mala dočekala straža,
0530 Mala straža tridesti junaka,
0531 A pred stražom Janković Stojane.
0532 Isjekoše tridesti Turaka,
0533 A Nukića uhvatiše živa
0534 I uz njega gojena Alila,
0535 Al uteče kladuški Rujica,
0536 On uteče, vesela mu majka.
0537 One druge na muke metaše,
0538 Dok ih crnom zemljom sastaviše.
0539 Serdari se zdravo povratiše
0540 I dođoše Ivanovoj kuli.
0541 U manastir Ajku odvedoše,
0542 Te ju svojim krstom prekrstiše.
0543 L’jepo su joj ime nadjenuli,
0544 Bila Ajka, sad joj ime Kata,
0545 Pa vjenčaše Katu za Ivana.
0546 Tu veselje veliko činjahu.
0547 L’jepa mu je roda porodila:
0548 Dvije kćeri, a četiri sina;
0549 Prve kćeri, posljednje sinove.
0550 Za života kćeri razudao
0551 Da ne želi kuća prijatelja.
