Udaralo uz tamburu đače;
Tambura mu od suhoga zlata,
Žice su mu kose djevojačke,
A terzijan pero sokolovo.
Gledala ga s čardaka djevojka, 5
Gledala ga, pa je besjedila:
„Bože mili, da čudna junaka!
Da li mi ga Bog i sreća dade,
Pod njega bih karamfil sterala,
A pod glavu rumenu ružicu. 10
Nek miriši, nek se često budi,
Neka moje b’jelo lišće ljubi!"
Fra Rafael Barišić, br. 28. Iz Sutjeske u Bosni, od Nediljka Zubkovića.
↑U Zdjelarovićevoj pjesmi (II., br. 95., iz Sibinja) djevojka pokriva junaka granom ružmarina, da ne more od mirisa spavat; da „se budi, da ju češće ljubi" — isto kao i u Ilićevoj (I., br. 469. iz Nurkovaca, koju je zapisao još god. 1846. Antun Rodić).
Izvor
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi. Ženske pjesme. I/3. Ženske pjesme (ljubavne pjesme), knjiga sedma, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, 1929. str. 8
