Tъnka Stana i car
Izraste mi zelen яfor, dulьbero,
sred Stanini ravni dvori.
Čulo se e dur do cara.
Car si pratil dva ulaka:
- Skoro, bъrže, dva ulaka,
dva ulaka, dva юnaka,
da oйdite Stani na dvor!
Otsečete zelen яfor,
napravete caru svirki,
caru svirki i kavale.
Zasvirete, zatrъbete,
iz kavale izgovarai:
"Koя moma lюbne nema,
d' ide caru lюbovnica,
vranu konю stopanica!"
Slušali go dva ulaka,
dva ulaka, dva юnaka,
ta oйdoa Stani na dvor,
otsekoa zelen яfor.
Napravia caru svirki,
caru svirki i kavale.
Zasvnria, zatrъbia,
iz kavale izgovara:
- Koя moma lюbne nema,
d' ide caru lюbovnica,
vranu konю stopanica.
Dočula gi Staninata,
Staninata stara makя.
ta pa si im govoreše:
- Dva ulaka, dva юnaka!
Moя Stana lюbne nema.
Ona može caru d' ide,
caru d' ide lюbovnica,
vranu konю stopanica.
Dočula я tъnka Stana,
ta pa makя govoreše:
- Muči, male, onemela,
onemela, oslepela!
Za Stana li lюbne nema?
Stana ima tri lюbneta:
ednoto e u Sofiя,
drugoto e u Kamenik,
tretoto e u seloto.
Щoto mi e u Sofia,
Sofia go bedila,
bedila, obesila;
щoto mi e u Kamenik,
kamenя go potrupali;
щoto mi e u seloto,
daй mu, bože, dni, godini,
s nego da se čerdosame!
Ela, vero, pusta kletvo!
Ta se svъrši pusta kleta
Щo ю beše u Sofia,
Sofia go bedila,
bedila, obesila;
щo ю beše u Kamenik,
kamenьe go potrupali;
щo ю beše u seloto,
dal mu gospod dni, godini,
sos nego se čerdosali.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
