Žalila se gizdava đevojka:
„Nijesam se nikad naigrala,
„Nego kad sam brata oženila,
„I tadar sam suknju izgubila;
„Da je moja, ne bih ni žalila, 5
„Nego mi je susjedina bila,
„Susjeda me svaki danak kara:
„„Daj mi suknju, u jadu kukala!""
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 546.