Kolikaje duga Foča kleta,
S kraja na kraj puna đevojaka,
Sveto ljubi Gondža Mehmed aga.
Skupile se po Foči đevojke,
Pa odoše paši pod čadore: 5
„Aman pašo, zemlji gospodare!
„Kolika je duga Foča kleta,
„S kraja na kraj puna đevojaka,
„Sve to ljubi Gondža Mehmed aga,
„Od zuluma duškat' ne možemo, 10
„Smakni nama našeg zulumćara.“
Kada paša sasluša riječi,
On opremi dva svoja kavaza:
„Ufatite Gondžu Mehmed agu,
„Svežite mu ruke naopako, 15
„Svezana ga mene dovedite,
„Al' njegovu glavu donesite.“
U mlađega pogovora nema,
Ufatiše Gondžu Mehmed agu,
Svezana ga paši dovedoše, 20
Pita njega paša gospodare:
„Jel' istina, Gondža Mehmed aga!
„Da ti ljubiš po Foči đevojke?“
„Istina je, pašo gospodare!
„Istina je, kriti fajde nije, 25
„Ali znadi, pašo gospodare!
„Da kakve su po Foči đevojke!
„Nab'jele se i nabakeme se,
„A navuku surmu na obrve,
„Karaboju na sija solufe, 30
„Pak kad metnu u džepove ruku,
„Pa se šeću same po sokaku,
„I kad okom na momka povuku,
„I ti bi se pašo prevario,
„I ti bi im obljubio lice.“ 35
Kad to čuo paša gospodare,
Ufati se rukom u džepove,
I izvadi stotinu dukata:
„Be aferim, Gondža Mehmed aga!
„Kad si kader, airli ti bilo!“ 40
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 84-85.
