Tužba(Jovan Pačić)
| Tužba Pisac: Jovan Pačić |
Liru moram, jadan, ostaviti,
Smutno-glasne pokidati žice,
Pjesna vrste mojih zagladiti,
Podret pjenik, bacit il’ u trice:
Jer ji ljuba i ne sluša moja.
Što ću, tužan, Petrovom u Gradu,
Gibraltaru slavno-mađarskome,
Što l’ u lepom iskat Novom Sadu,
Ljube radi zemskom raju mome.
Ne gleda kad ljuba mene moja.
Sva odela otvorene boje,
Haljine i sve ću blistne svući,
Plačno što je k’o i srce moje,
Sav s’ u črno zavit i obući:
Jer me ljuba i ne ljubi moja.
Zato skorim smrt ja želit, zvati,
Preka da me smakne što skorije;
Znam da ljubve žrtvu oplakati,
Ožalit i neće ono čije:
Sama ni pak vozljubljena moja.
Izvor
[uredi]- Leskovac Mladen, Antologija starije srpske poezije, Matica srpska, SKZ, Novi Sad, 1964, str 146
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Pačić, umro 1849, pre 175 godina.
|