Đuzel Ana lice umivala
Na Neretvi na vodi studenoj,
Tu Ivan-beg dobra konja poji;
Zađeše se oči Anetine
A za zlatne toke Ivanove, 5
Omče joj se mestva po papuči,
A papuča po mermer-kamenu,
Pade Ana u vodu Neretvu.
Tu dolazi Filip momče mlado,
Bratimi ga bego Ivan-bego: 10
„Bogom brate, Filip momče mlado!
„Izvadi mi iz vode djevojku,
„Evo tebi tri stotin' dukata."
„Al' govori Filip momče mlado:
„Pobratime, bego Ivan-bego! 15
„Ne smijem ti po vodi plivati,
„Jer sam noćas čudan san usnio,
„Đe moj kalpak pliva po Neretvi,
„A moj đogo igra po mejdanu;
„Da sam majci sanak kaživao, 20
„Ne b' mi dala ni u dućan doći,
„A kamo li na vodu Neretvu."
Opet veli bego Ivan-bego:
„Bogom brate, Filip momče mlado!
„Izvadi mi iz vode djevojku, 25
„Evo tebi tri stotin' dukata,
„I još više čitluk na Zagorju."
Prevari se, žalosna mu majka!
Ne vara se Filip na dukate,
Već na l'jepi čitluk na Zagorju; 30
Te zapliva u vodu Neretvu,
Uze Anu za bijelu ruku;
Voda mutna, a djevojka kruta,
Te potonu Filip i Aneta.
Kad to viđe bego Ivan-bego, 35
On zapliva u vodu Neretvu,
Uze Anu za bijelu ruku
I Filipa draga pobratima,
Al' je njemu loša sreća bila,
Voda mutna, a djevojka kruta, 40
I potonu bego Ivan-bego.
Iz vode se ništa ne viđaše,
Do zlaćene toke Ivanove,
I bijele ruke Anetine
Oko gojna grla Ivanova. 45
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 480-481.
